Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost predstojnika Odsjeka za strateško komuniciranje. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem medija, međunarodnih odnosa te nacionalnog identiteta i imidža. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je pet knjiga te više od pedeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Prof. dr. sc. Božo Skoko: Nacionalni identitet je temelj brenda svake države

Razgovor sa izv.prof. dr.sc. Božom Skokom

Originalnu objavu možete vidjeti ovdje: www.hkv.hr

Poštovani prof. Skoko, ovih dana iz tiska je izišla Vaša nova knjiga „Hrvatski velikani" u nakladi Večernjeg lista. Koju tematiku knjiga obrađuje?

Ta je knjiga rezultat mojih višegodišnjih istraživanja o fenomenu velikana pojedinih naroda, odnosno o tome tko su najzaslužniji Hrvati, tko su ljudi koji su zadužili, oplemenili i proslavili Hrvatsku, Hrvatski velikani, a znamo da mnogi od njih uopće nisu bili ni hrvatskog podrijetla. U početku smo željeli izabrati stotinu najvećih, po uzoru na slična europska izdanja, i predstaviti ih hrvatskoj javnosti. Međutim, istražujući koga uvrstiti, uočio sam kako o tome ne postoji jasan konsenzus, a čak oko nekih se vode i virtualni ratovi.

Zato sam proučavao iskustva drugih država te nastojao utvrditi kriterije, što je bio najveći dio posla. Nakon toga sam proveo mnoge konzultacije i istraživanja, da bih izabrao 25 najpopularnijih, 100 najznamenitijih i najzaslužnijih te 300 najznačajnijih hrvatskih velikana. Prvi dio knjige je znanstvena analiza, u kojoj raspravljam koga se uopće može smatrati hrvatskim velikanima, kako su se Hrvati kroz povijest odnosili prema svojim velikanima, a kako se odnosimo danas...

U drugom dijelu knjige donosimo kratke životopise najvećih s mnoštvom manje poznatih zanimljivosti. Riječ je o velikanima koje bi svaki Hrvat, odnosno stanovnik Hrvatske trebao poznavati. Nažalost mnogi od njih su davno već nestali iz naše javnosti, neki su potpuno zaboravljeni, neke su nam drugi oteli itd. Zato smo nastojali ponovno vrednovati njihovo djelo i predstaviti ih javnosti. Nastojao samo napisati informativnu, edukativnu, ali i poticajnu knjigu... Čitatelji će prosuditi jesmo li uspjeli u tome.

U stručnom i znanstvenom radu veliku pozornost posvećujete identitetu. U knjizi „Država kao brend: Upravljanje nacionalnim identitetom" tako se bavite mišlju kako redefinirati nacionalni identitet u iznimno kompetitivnom globaliziranom svijetu. Zašto je prema Vašem mišljenju važno razvijati osjećaj nacionalnog identiteta?

Nacionalni identitet je temelj brenda države, ili kako piše sjajni sjajni britanski teoretičar Anholt, brend zemlje nije ništa drugo već upakirani i iskomercijalizirani identitet zemlje. Ako nemate jasan identitet, ako ne znate tko ste i što ste, po čemu ste posebni i što možete ponuditi svijetu, vaš imidž će biti fiktivan i nejasan, a samim time i neodrživ. S druge strane, upravo nacionalni identitet, kojem su mnogi još prije dva desetljeća predviđali potpuni gubitak važnosti, fenomen je koji je življi nego ikada. Ali ne zbog nekakvog nacionalnog iživljavanja, već zbog toga što su uspješne države shvatile kako im na međunarodnom globaliziranom tržištu upravo ta odrednica može dati komparativna prednost u natjecanju s konkurencijom.

Svi danas proizvode više-manje kvalitetne automobile, ali su njemački i dalje sinonim kvalitete. Svi se danas bave modom, ali francuska i talijanska moda dominiraju. Svi pokušavaju proizvesti kvalitetnu čokoladu, ali ljudi i dalje najviše cijene onu belgijsku i švicarsku... U svim tim proizvodima je utkan identitet zemlje iz koje dolaze.

UTJECAJ IZ SOCIJALISTIČKE PROŠLOSTI

Iako istraživanja pokazuju kako su narodi sa razvijenim nacionalnim identitetom, dakle ponosni narodi, i ekonomski uspješniji, u Hrvatskoj određeni političko-interesni krugovi kao da preziru sve što ima veze s hrvatskim identitetom. Kako gledate na tu pojavu i koji su njezini uzroci?

Bojim se da je riječ o priličnom neznanju o suvremenim tržišnim trendovima i utjecajima u međunarodnim odnosima, a s druge strane ne smijemo zanemariti ni utjecaj iz bliske nam socijalističke prošlosti, kad je sve što je imalo predznak nacionalni bilo zabranjeno. Sramotno je da smo ponosni na svoj nacionalni identitet jedino kad naši športaši pobijede na važnim sportskim natjecanjima. Države koje su shvatile moć nacionalnog identiteta poput SAD-a, Britanije, Njemačke, skandinavskih država... danas su ekonomski nadmoćne. Ako ne cijeniš i ne poštuješ sebe ni drugi te neće poštovati.

SVE DOVODIMO U PITANJE


Hrvatsko društvo često se dijeli po ideološkim razdjelnicama iz Drugoga svjetskog rata, a politikanti i mediji te podjele još dodatno potenciraju što često rezultira i veoma niskom razinom javne komunikacije. Koliko se takvo stanje reflektira na oblikovanje modernoga hrvatskog identiteta?

Upravo zbog tih procesa koje ste spomenuli mi danas u hrvatskom društvu uglavnom nemamo konsenzus oko ničega, a kamoli oko važnih nacionalnih pitanja. Sve dovodimo u pitanje. Obično, ako su oni za koje smatramo da ne pripadaju našem taboru za nešto, mi moramo biti odmah protiv. Takvo ponašanje nas vodi potpunom Hrvatska i susjedirasulu, gubitku kreativne energije i dezorijentiranosti... Smatram da se te ideološke i druge podjele namjerno podgrijavaju kako bi se zamaglili drugi, puno važniji problemi naše stvarnosti.

PODANIČKI MENTALITET

Koliko je podanički mentalitet uzrokom političkih neuspjeha Hrvatske tijekom povijesti i danas?

Ako je takav mentalitet dominirao tijekom dugog vremenskog razdoblja koje smo proveli u nekoliko Jugoslavija, a da jest - o tome postoje i znanstvena istraživanja, onda je jasno da ga se ne možemo riješiti tek tako. Najlakše je naći gazdu i ne razmišljati vlastitom glavom, bez obzira je li on u Beogradu, Beču ili Bruxellesu. Taj mentalitet se održava na puno razina, od toga da je sve bolje što dolazi od drugih, do katastrofalnog odnosa prema prema PodaništvoNajlakše je naći gazdu i ne razmišljati vlastitom glavom, bez obzira je li on u Beogradu, Beču ili Bruxellesu. Taj mentalitet se održava na puno razina, od toga da je sve bolje što dolazi od drugih, do katastrofalnog odnosa prema nacionalnim interesima dijela naših političara. Nažalost nekima je važnija njihova ideologija ili stranka, nego država koju predstavljaju, odnosno za koju su dobili povjerenje da ju očuvaju, unaprijede i razviju.nacionalnim interesima dijela naših političara. Nažalost nekima je važnija njihova ideologija ili stranka, nego država koju predstavljaju, odnosno za koju su dobili povjerenje da ju očuvaju, unaprijede i razviju.

JUGONOSTALGIJA I LINIJA MANJEG OTPORA

Koliko je jugoslavensko nasljeđe prisutno u suvremenom hrvatskom identitetu i zašto se prema Vašem mišljenju političke elite više orijentiraju na prostor bivše Jugoslavije umjesto na gospodarski razvijeniju Srednju Europu i Mediteran?

Mnogi će reći kako je u pitanju jugonostalgija. Istina ima i toga kod dobrog dijela naših, ne samo političkih, već i kulturnih elita. Neki nikako ne mogu shvatiti da imamo vlastitu državu, koja ima svoje interese, svoj put i svoje prioritete i da je već odavno Jugoslavija neslavno propala... Ali ima i linije manjeg otpora! Lakše je pričati o regiji, koju poznajemo i tamo glumiti veličine, jer budimo realni – u zaostatku su za nama na puno područja - nego se odvažiti i ponuditi nešto sjevernim i zapadnim susjedima, odnosno nametnuti im se kao relevantan sugovornik.

Da bismo tamo bili konkurentni treba nam puno više znanja, kreativnosti, odvažnosti i izvrsnosti. Treba upoznati njih mentalitet, jezik, kulturu... A sve to iziskuje malo truda! Zato s ponosom gledam na sve naše proizvođače, kreativce, znanstvenike, ali i političare, koji su postali relevantni u staroj Europi. Mi smo pozvani donositi napredne europske trendove našoj regiji, a ne samo balkanizirati Hrvatsku ili Europu.

Naši političari moraju početi nuditi rješenja i za važna europska pitanja, koja se tiču života svih 28 članica, a ne samo pričati o interesima regije.
S druge strane, prošlo je vrijeme skrivanja unutar nacionalnih granica i prodaje prosječnih stvari, bez obzira je li riječ o proizvodima ili kazališnim predstavama, pod izlikom kako je to dovoljno dobro za naše prilike. Antun Gustav Matoš davno nam je lijepo poručio: „Naša umjetnost će samo onda biti nacionalna kada bude evropska, tj. kada će biti originalan hrvatski izraz, posebna nacionalna forma duha punog najevropskijeg sadržaja. Samo slabi dusi se boje – kao slabe industrije – strane konkurencije, pa posežu za protekcionističkim metodama ekskluzivnog nacionalizma."

ODNOS PREMA SIMBOLIMA

Kakav je u Hrvatskoj odnos prema simbolima hrvatske državnosti (grb, zastava, himna) i kako komentirate činjenicu da za vrijeme državnih praznika vrlo malo obitelji na kućama izvjesi državnu zastavu?

To je pitanje izravno povezano s odnosom prema nacionalnom identitetu. Naši sugrađani nemaju pojma kad slavimo kakav nacionalni praznik, a kamoli da bi poput drugih Europljana izvjesili barjak ispred svoga doma na važne državne datume. Izravna odgovornost za takvo stanje pripada našim političkim elitama, kako onima koji su trenutačno na vlasti, tako i onima prije njih. Pogledajmo kako izgledaju ulice, ne samo Londona, već Hrvatska zastavai Kopenhagena i Helsinkija na dan njihovih nacionalnih praznika. To je vid odgovornosti prema državi i narodu, a ne nacionalizam.
Odnos institucija prema identitetu

Kako ocjenjujete odnos vodećih kulturnih institucija (Matica hrvatska, HAZU itd.) prema hrvatskom identitetu?

Riječ je nedvojbeno o važnim institucijama, koje su uz Katoličku Crkvu koja je dala nemjerljiv obol kroz povijest, ostale čvrste čuvarice nacionalnog identiteta i koje ga uvelike promiču. Imamo i niz drugih hvalevrijednih institucija koje su svojim radom zadužile Hrvatsku, od sveučilišnih fakulteta i znanstvenih instituta do nakladničkih kuća i udruga, čuvarica i promicateljica baštine u provinciji, čija je uloga također nemjerljiva. No, iznimno velika je odgovornost na našem obrazovnom sustavu i javnim medijima, koji nisu uvijek na visini zadatka. Uostalom ako djelovanje spomenutih institucija nema odjeka u javnosti, onda je doseg njihova djelovanja ograničen.

MEDIJI

Kako gledate na stanje u hrvatskome medijskom prostoru i koliko je važan utjecaj medija na oblikovanje nacionalnog identiteta? Stvara se dojam da žutilo, primitivizam i neprofesionalizam nisu nikada bili veći...

Većina naših medija je u krizi. Rezultat je to, ne samo teške gospodarske situacije već i pada njihova kredibiliteta i povjerenja javnosti. A sami su se doveli u tu situaciju u utrci za senzacionalizmom, pogodovanjem partikularnim interesima, gubitkom profesionalnosti, davanjem prostora nepismenima i ideološki isključivima itd.

Umjesto da informiraju, educiraju i prenose kulturno nasljeđe te onda zabavljaju, mnogim našim medijima je temeljno poslanje postala zabava, odnosno komercijalizacija svega i svačega. Globalna iskustva nas uče da je to neodrživo i oni koji su izvukli pouku iz situacije već se ozbiljno mijenjaju. Uloga medija u promicanju nacionalnih vrijednosti je nezamjenjiva. Neki od njih su, nažalost, prilično pridonijeli njihovu srozavanju.
Imidž Hrvatske

Kakva je promocija Hrvatske u svijetu? Brine li Hrvatska na odgovarajući način o svojem imidžu?

Jedna smo od rijetkih europskih država u kojoj nitko sustavno ne brine o našem imidžu u svijetu. Imamo relativno uhodanu turističku promociju, ponešto napravimo na gospodarskoj promociji i promociji kulture... Nažalost, premalo je strategije i koordinacije. Imamo predobar imidž u odnosu na naše napore, i to zahvaljujući ljepotama zemlje i turističkim potencijalima. Međutim, moramo znati da turizam nijednu zemlju nije izvukao iz krize, te da nije dovoljno da nas poštuju samo kao turističku destinaciju. Moramo postati prepoznatljiviji kao politički, ali i kulturni, znanstveni te kreativni subjekt na karti svijeta.
Koliko smo poznati

Koliko je Hrvatska uopće poznata stanovnicima Europe i svijeta? Treba li Hrvatska na turističkom planu pojačati svoju promociju?

Poznaju nas i o nama imaju bolje mišljenje u onim državama iz kojih masovnije dolaze turisti. Međutim, u ostatku Europe, posebice na sjeveru i zapadu, još je puno stereotipa i nepoznanica. Nažalost, premalo smo se potrudili uoči ulaska u EU poraditi na vlastitom predstavljanju ostatku Europe.

Tamo gdje nas poznaju, percipiraju nas ili kao prekrasnu turističku destinaciju i sportsku naciju ili kao bivšu socijalističku republiku koja je proživjela rat. Ostale prednosti, mimo prirodnih ljepota, nismo uspjeli kvalitetno iskomunicirati. Zato pored svrsishodnije turističke promocije morali bismo ozbiljnije poraditi i na predstavljanju drugih segmenata, poput naše baštine, gospodarskih potencijala, povijesti, znanstvenih dosega, inovativnosti i sl.
Sudbina je u našim rukama

Kako će se ulazak u EU odraziti na suvremeni hrvatski identitet? Postoji li opasnost gubitka identiteta u toj velikoj asocijaciji?

Europa puno ne pomaže, ali ni odnemaže u tome. U europskim institucijama su svjesni da ne mogu silom nametnuti europski identitet. Isto tako znaju da su nacionalni identiteti svojevrsna kočnica u daljnjem ujedinjenju, ali i veliko bogatstvo Europe. Zato sve ovisi o proaktivnosti pojedinih država. One države koje su svjesne svoga identiteta i mudro ga štite, promiču i komercijaliziraju, ulaskom u EU dobile su odličnu pozornicu i publiku.

One koje su ušle nedefinirane i rastresene, poput Hrvatske, logično moraju se bojati gubitka vlastitih posebnosti u dodiru s jačima i utjecajnijima. Dakle, naša sudbina je u našim rukama. Dapače, ako mudro iskoristimo fondove koje nam pruža EU dodatno možemo ojačati i promovirati svoj identitet te ga učiniti razumljivijim i bližim drugima.

Kratki komentar političke situacije u državi?

Bilo bi suvišno komentirati ono što vidimo i čemu svakodnevno svjedočimo. Europa nam poručuje kako smo jedna od najgorih ekonomija u zajednici. Već godinama bilježimo samo pad BDP-a. Do sada nismo vidjeli ni jednu ozbiljnu reformu, niti stranu investiciju. Ljudi žive sve lošije. Poduzetnicima je sve neizdržljivije. Iseljavanje se nastavlja... A nema ni izgleda da će nam biti bolje... Očito nešto moramo mijenjati. Ili bolje rečeno, puno toga moramo ozbiljno promijeniti, da se ne bi stidjeli pred budućnosti i da bismo imali što ostaviti u nasljeđe svojoj djeci.