Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost predstojnika Odsjeka za strateško komuniciranje. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem medija, međunarodnih odnosa te nacionalnog identiteta i imidža. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je pet knjiga te više od pedeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Svaki treći hrvatski državljanin s diplomom radi za druge države!

Razgovor sa izv.prof. dr.sc. Božom Skokom

Istraživanja pokazuju kako u ovom trenutku gotovo 80 posto mladih želi napustiti Hrvatsku jer ovdje vladaju bespespertivnost,"cijeđenje" sve siromašnijeg naroda te sveopće neslanaženje onih koji su izbore dobili obećanjima da će nam biti bolje.

Procjenjuje se da je zbog ekonomske krize zemlju posljednje tri godine napustilo od 60 do 70 tisuća građana uglavnom mladih. Samo tijekom 2013. godine iselilo se gotovo 15.000 ljudi, najviše iz razvijenijih dijelova Hrvatske: Zagreba, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske županije. U ovom trenutku 75-85 posto mladih želi napustiti Hrvatsku, a najčešća odredišta su Kanada, SAD, Australija, Njemačka, Austrija i Švedska. Prema procjenama Svjetske banke migracijska stopa visokoobrazovanih građana u Hrvatskoj iznosi nevjerojatnih 29,4 posto! Upravo naša zemlja ima najveći postotak među državama u ovom dijelu Europe.

Nova migracija - visokoobrazovani

Šokantni su to podaci koje je iznio prof. dr. sc. Božo Skoko na tribini „Identitet i imidž Hrvatske u svijetu i doprinos hrvatske dijaspore“ koja se nedavno održala na pulskom Sveučilištu Juraja Dobrile povodom 10. obljetnice djelovanja Hrvatske matice iseljenika u Puli. Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za odnose s javnošću i za nacionalni identitet i imidž te izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu upozorio je da je Facebook stranica „Mladi napustimo Hrvatsku“ u samo dva mjeseca okupila 50.000 podupiratelja. Facebook stranici Vlade za toliko lajkova trebalo je godinu dana.

- Ovo nije prvi put da Hrvatsku napušta veliki broj građana, no koja je razlika iz prethodnih i sadašnjeg vala migracije?

Za razliku od ostalih valova emigracije, sada je riječ uglavnom o visokoobrazovnim ljudima što je golemi gubitak za zemlju koja želi ostvariti rast i razvoj jer upravo takvi ljudi, u čije smo obrazovanje mnogo uložili, mogu dati najveći doprinos razvoju svake naše regije i cijele zemlje. Nažalost svaki treći Hrvat s diplomom u ruci svoje znanje i talente poklanja nekoj drugoj državi jer ih ovdje očito ne trebamo. Hrvatska je druga u Europi, odmah nakon Španjolske, po stopi nezaposlenosti mladih. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je oko 110.000 nezaposlenih do 24 godine starosti. Imamo 40 postotnu stopu nezaposlenosti osoba između 20 i 35 godina. Istraživanja pokazuju kako u ovom trenutku gotovo 80 posto mladih želi napustiti Hrvatsku jer ovdje vladaju besperspektivnost, „cijeđenje“ sve siromašnijeg naroda te sve sveopće nesnalaženje onih koji su izbore dobili obećanjima da će nam biti bolje. Svi ovi podaci su toliko šokantni da su zasjenili bilo kakve priče o onoj staroj hrvatskoj dijaspori koja je prije dva desetljeća bila prvorazredna društvena tema. Devedesetih godina, u zanosu stvaranja hrvatske države sigurno nismo mogli ni sanjati da će Hrvati opet biti primorani na emigraciju. Na prethodna iseljavanja nismo mogli utjecati jer su bili uzrokovani siromaštvom i političkim terorom. Međutim sad će naše političke elite biti izravno odgovorne za posljedice novog iseljavanja jer imamo svoju državu i brojne instrumente da ga zaustavimo. Pitanje je jesu li za to sposobni i da li to žele.


Bez pozitivne energije nema razvoja

- Kakvu budućnost predviđate Hrvatskoj za deset godina ukoliko se ne zaustavi trend odlaska mladih školovanih ljudi iz zemlje?

Ako pogledamo sve europske države koje su proteklih desetljeća ostvarivale visoki rast, poput Finske ili Irske, vidimo da su ga temeljile prvenstveno na ulaganju u obrazovanje jer jedino školovani ljudi mogu nositi taj razvoj. Zato je odlazak mladih obrazovanih ljudi ogroman gubitak čije će posljedice biti nesagledive za naše gospodarstvo i društvo općenito. S druge strane bilo kakvo iseljavanje pogubno je za demografsku sliku jer nas je svake godine sve manje i kao nacija smo stariji. Naša država zbog toga već sada mora početi raditi na strategiji useljavanja jer u budućnosti neće imati tko privređivati i bit će nedovoljno radne snage, ma kako nam se to činilo danas nemogućim kad imamo 400 tisuća ljudi na burzi.

- Navodite istraživanja koja pokazuju da se Hrvati nalaze među najnesretnijim, najuplašenijim i najpesimističnijim narodima na svijetu. Kako to komentirate i tko je za to odgovoran?

Nažalost strah, neizvjesnost i pesimizam postali su naša svakodnevica. Naši sugrađani zaista nemaju previše razloga za optimizam. Bez obzira jeli riječ o nezaposlenima, zaposlenima, menadžerima ili poduzetnicima. Strahuju od gubitka posla, od povećanja cijena, od novih nameta i harača, od kojekakvih istraga, od blokada i oduzimanja imovine od strane banaka, od neimaštine, od zamjeranja onima koji odlučuju o našoj sudbini... Pesimizam najviše podgrijava sama Vlada koja ne nalazi nikakvog izlaza iz teške gospodarske situacije, niti nam nudi viziju. Ne zagovaram nikakav lažni optimizam koji bi Vlada trebala širiti ili jeftini populizam koji bez ikakve odgovornosti, šire pojedini političari. Ali je najgora besperspektivnost. Nema razvoja i napretka bez optimizma, pozitivne energije i ponosa.

- Kad se o Hrvatskoj danas govori pozitivno najčešće se spominje kao zemlja s lijepim plažama i morem. Zbog čega smatrate da je stvaranje imidža Hrvatske jedan od važnih segmenata za njen razvoj pa iza ostanak mladih u zemlji?

U onim državama u kojima nas poznaju, a to su susjedne države i one iz kojih nam dolaze turisti, Hrvatska je percipirana kao lijepa zemlja i turistička destinacija. Rezultat je to višegodišnjih ulaganja u turizam i turističku promociju. Mnogi stranci sele u Hrvatsku zbog ugodnog podneblja i načina života. Čak mlađi rođeni u dijaspori žele živjeti u Hrvatskoj jer tvrde da ovakve kvalitete života nema nigdje. Jasno, opterećeni teškom gospodarskom krizom mi gledamo drugačijim očima i ne vidimo sve te prednosti.

Previše crnih vijesti

- Mnogo nade polažete i u hrvatsku dijasporu. No, prema poražavajućim podacima ispada da je opće mišljenje iseljenika o Hrvatskoj loše. Spomenuli ste istraživanje o iseljenicima Instituta Ive Pilara po kojem čak 44 posto ispitanika ima izrazito negativno mišljenje, a njih 39,9 posto negativno. Kako to promijeniti?
Hrvatska dijaspora je zaljubljena u Hrvatsku i stalo joj je do budućnosti ove zemlje. Mnogi od njih su uložili puno novca , energije i vremena kako bismo stvorili, obranili i obnovili našu državu. Međutim i oni prate naše medije i vide što se ovdje događa. Gledaju previše crnih vijesti koje im odašiljemo. Tako nerijetko čujemo da ovo nije država kakvu su htjeli i za koju su se borili. Oni znaju da Hrvatska može bolje i više jer poznaju njezine potencijale, a žive u razvijenim zemljama i imaju priliku vidjeti kako se radi i kako se iskorištavaju prilike. Zbog toga bih rekao da su više ljuti na nesposobnost naših političara!

Hrvatskoj treba malo da postane normalna

Nekad je dovoljno otići u inozemstvo da bismo vidjeli što imamo, a ne cijenimo dovoljno. Zapravo Hrvatskoj treba tako malo da postane normalna i poželjna zemlja za život. Međutim, izuzev turizma premalo smo napravili da svijetu pokažemo i druge naše prednosti. Mnogobrojni se znanstvenici slažu kako imidž države pomaže plasiranju proizvoda na inozemna tržišta, privlačenju turista i stranih ulaganja, dobivanju poslova u drugim državama, privlačenju talentiranih stanovnika, zadobivanju poštovanja u međunarodnim odnosima i nametanju vlastitih vrijednosti.
Upravo zbog tih i drugih činjenica upravljanje imidžom i ugledom vlastite države, postaje prioritetnim problemom bavljenja vlada i vladinih institucija sve većeg broja razvijenih, ali manje razvijenih zemalja.

Preuzmite cijeli tekst ovdje