Gdje se nalazite: Božo Skoko > Novosti > Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima a što o Bosni i Hercegovini?

Početna Kontakt English Impressum

Božo Skoko

• Biografija
• Znanstveni radovi
• FPZg
  • O FPZg-u
  • Nastava
  • Poslijediplomski studij iz odnosa s javnošću
• Komentari
• Članci u medijima
  • Medijske objave
  • Intervjui
• Novosti
• Galerija

Intervjui

18.04.2011

Intervju za magazin EKSTRA iz Republike Srpske,BiH

Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima a što o Bosni i Hercegovini?

dr.sc. Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i voditelj istraživanja banjalučkog ureda njemačke zaklade Friedrich Ebert “Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima a što o Bosni i Hercegovini?“

Nedavno ste sproveli istraživanja o stereotipima između pripadnika tri naroda u BiH. Da li su rezultati tih istraživanja imalo optimistični, odnosno kakve su mogućnosti da se tri konstitutivna naroda u BiH okrenu ka budućnosti i prevaziđu trenutna neslaganja i sukobe koji osporavaju napredak zemlje?

Skoko: Rezimirajući rezultate istraživanja međusobne percepcije tri naroda u BiH te njihove poglede na sadašnjost i budućnost ove države, na prvi pogled možemo zaključiti kako uglavnom ne postoji konsenzus o prošlosti a ni o budućnosti ove države. No, ipak postoje elementi na kojima je moguće dugoročno graditi suživot, kao što je jačanje otvorenosti za suradnju s drugima, te prepoznavanje pozitivnih osobina kod drugih etničkih skupina. Uz to, očito je kako je svim narodima stalo do Bosne i Hercegovine, samo je pitanje kakva bi ovo država trebala biti... Mislim da se relativno malim koracima dobre volje na sve tri strane stvari mogu pokrenuti. Narušeno je povjerenje između tri naroda i ta činjenice je uzrok svih drugih neslaganja.

Kakvim  stereotipima je najviše opterećena percepcija Srba, Hrvata i Bošnjaka, kada su u pitanju odnosi jedni p rema drugima?

Skoko: Najviše stereotipa je povezano s ratom i sukobima te njihovim posljedicama. Očito je rat bio najveći proizvođač međusobnog nepovjerenja i zahlađanja odnosa među narodima. Doduše ima i nekih stereotipa koji se prenose stoljećima na našim prostorima.

Kakvi su Hrvati u očima većine ispitanih Srba, a kako većina Hrvata koja su obuhvaćena istraživanjem gleda na Srbe. Kako to ocjenjujete?

Skoko: Srbi nešto pozitivnije doživljavaju Hrvate nego Hrvati Srbe. Srbi su za Hrvate: dvolični (37%), neiskreni (34%), agresivni (32%), hladni (29%) ali i ponosni (23%) i marljivi (20%). Hrvati su za Srbe: kulturni (45%), hladni (41%), dvolični (35%), neiskreni (27%), marljivi (26%) i nadmeni (22%). Dakle, percepcija je prilično negativna ali se percipiraju i neke pozitivne osobine. Naime, istraživali smo i zbog čega se pojedini narodi dive drugim narodima. Bošnjaci i Hrvati se dive Srbima zbog njihove sloge i marljivosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i upornosti a Hrvati zbog gostoljubivosti i ustrajnosti. I Bošnjaci, i Srbi se Hrvatima dive zbog njihove kulture i radišnosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i ljubaznosti a Srbi zbog snalažljivosti i složnosti. Hrvati se dive Bošnjacima zbog njihove gostoljubivosti i odanosti vjeri. Srbi im se dive zbog sloge, marljivosti i gostoljubivosti. Kao što vidite ima optimizma i ne doživljavamo svoje susjede kroz jednoličnu prizmu. 

Pomenuta istraživanja koja ste sproveli, pokazuju kako se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, iako vijekovima žive u istoj državi, relativno malo poznaju i zanimaju za druge. Ukoliko bi sve tri strane zaista bile popustljivije, mislite li da bi se mnogo lakše stavila tačka na nesretni period koji je iza svih nas?

Skoko: Istina je da se Bošnjaci, Hrvati i Srbi zapravo međusobno slabo poznaju i njihove međusobne percepcije se temelje na velikom broju stereotipa. Rat je u značajnoj mjeri pridonio međusobnoj slici, koju smo vidjeli, i međusobno udaljio narode. A u međuvremenu je stasalo nekoliko novih generacija koji relativno malo znaju o svojim susjedima. Mediji koji su početkom devedesetih godina uvelike pridonosili ocrnjivanju onih drugih, danas nemaju tako velik utjecaj u kreiranju slike o drugima, jer ih obično ignoriraju, fokusirajući se uglavnom na svoje probleme i potrebe. A činjenica je da svaki narod prati uglavnom „svoje medije“ (bilo unutar zemlje, bilo one preko granice, koje smatraju svojima) i tako se relativno malo zanimaju što se događa u drugom entitetu, ili kod druga dva naroda. Stoga će biti nužno poraditi na povećanju broja informacija jednih o drugima, čime će se neutralizirati mnogobrojni stereotipi. U tom kontekstu značajnu ulogu igraju i osobna iskustva, odnosno putovanja, koja su najbolji način razbijanja stereotipa i predrasuda te upoznavanja drugih u pravom svjetlu. Oni koji putuju u druge dijelove BiH ili surađuju s drugim narodima, imaju najbolje mišljenje o drugima. No, nažalost izvan poslovne sfere i velikih gradova, relativno je malo putovanja unutar Bosne i Hercegovine sa ciljem upoznavanja života drugih i drugačijih. Mislim da će se stvari uvelike promijeniti kad djeca iz Sarajeva budu odlazili na ekskurzije u Banja Luku ili djeca iz Prijedora u Mostar…

Koliko bi u tom pogledu mogli da doprinesu domaći političari, a da li oni svojom retorikom zapravo otežavaju taj napredak?

Skoko: Istraživanja su pokazala kako građani nisu pretjerano zadovoljni sa svojim političarima, ali očito nisu imali pretjeranu mogućnost izbora, pa su ih ipak birali. Tako je većina ispitanika u svim narodima uvjerena da će se stvari promijeniti kada se pojave kvalitetniji političari na svim stranama. 

Vaša istraživanja su pokazala da nijedan narod u BiH nije zadovoljan sa ovakvom državom. Šta vi vidite kao najveći problem tolikog nezadovoljstva?

Skoko: Jedna od glavnih otegotnih okolnosti na putu međusobnog pomirenja i izgradnje zajedničke države koja bi bila svima prihvatljiva, jest nepostojanje zajedničkog cilja. Uglavnom svaki narod ima svoje nacionalne, odnosno partikularne ciljeve i svoje viđenje budućnosti. Stoga će biti nužno postići konsenzus barem oko temeljnog uređenja buduće Bosne i Hercegovine, kako bi svi narodi imali motiva pridonositi njezinu održanju i boljitku.
S druge strane ovakva država očito ne odgovara nikome. Srbi i Hrvati bi htjeli da to bude zajednica više entiteta, a Bošnjaci unitarna država bez ikakvih granica. Pritom, svi su uvjereni da oni drugi zlorabe državne i entitetske institucije, da su isključivi prema druga dva naroda te da im zapravo uopće nije stalo do Bosne i Hercegovine kao zajedničke države. S time je povezano nepostojanje političke volje i potpuno odsustvo empatije većine političkih lidera za potrebe pripadnika drugih naroda. Uglavnom svatko zadovoljava svoje interese i svoje prohtijeve, u kojima se najčešće isključuje druge, ili ih uključuje tek onda kad drugačije nije moguće. U tom smislu veća odgovornost leži na Bošnjacima i Srbima, kao politički relevantnijim etničkim skupinama, koje bi trebale pokazati više odgovornosti i dobre volje u međusobnim odnosima ali i u odnosima prema Hrvatima, kao najmanjem konstitutivnom narodu. Kako netko reče, stvari će krenuti nabolje kada se primjerice Srbi ili Bošnjaci odreknu neke funkcije koja po dogovorenim pravilima pripada njima „radi mira u kući“, a ne kada budu uzimali čak i ono što po političkoj logici i dogovorenim pravilima pripada drugima.

Mislite li da bi Bošnjaci, Hrvati i Srbi mogli pronaći rješenje sa kojima bi biti zadovoljni?

Skoko: Kao što rekoh Bošnjaci bolju budućnost vide u ukidanju entiteta i jačanju države. To smatra čak 49% bošnjačkih ispitanika. S druge strane s time se uopće ne slažu Hrvati i Srbi. Naime, tek 7% Hrvata i 3% Srba vjeruje da bi to poboljšalo međusobne odnose.  Zapravo, Hrvati (39%) i Srbi (28%) bolju budućnost vide u ustroju države kroz tri entiteta (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog). S druge strane, s time se ne slaže gotovo nijedan bošnjački ispitanik. I upravo na ovom pitanju se vidi najveće neslaganje oko budućeg uređenja države – s jedne strane može se iščitati bošnjački unitarizam, a s druge hrvatsko-srpski „savez“ u borbi za tri entiteta, odnosno srpski interes da se očuva Republika Srpska a hrvatski da se izbore za svoj entitet. Očito je da će se morati postići kompromis oko toga I pronaći rješenje koje bi bilo negdje na pola puta.

Koliko ratne posljedice još uvijek predstavljaju opterećenje u odnosima među državama bivše Jugoslavije?

Skoko: Rat i ratne traume još su snažno prisutne u svim aspektima života u državi te opterećuju odnose među narodima. Ni petnaest godina nakon prestanka sukoba nema jedinstvenog stajališta o ratu u BiH, a time ni istine o zbivanjima na ovim prostorima, što otvara mogućnosti vlastitih interpretacija i vlastitih istina. Dokle god se ne postigne konsenzus oko rata, koji još izaziva i uzrokuje mnogobrojne sukobe i neslaganja, teško će se povući crta prema prošlosti i okrenuti budućnosti. Umjetna država podijeljena na dva entiteta s tri naroda, bez pobjednika i bez poraženih, bez jasnih žrtava i kažnjenih krvnika očito ne može svojim građanima osigurati pravedni mir, koji je nužan preduvjet suradnje i normalnog (su)života.
S time je izravno povezano i svojevrsno zadovoljenje pravde, odnosno postizanje osjećaja pravednosti. Tu se prvenstveno misli na kažnjavanje svih odgovornih za ratne zločine te omogućavanje povratka svim prognanim i izbjeglim građanima u njihove domove u sve dijelove Bosne i Hercegovine (ili naknada štete za oduzetu imovinu), kako se ne bi stekao dojam da se etničko čišćenje ikome isplatilo. Dok god postoje otvorena pitanja, koja opterećuju veliki broj ljudi ili utječu na njihovo nezadovoljstvo, kao što je problem s obiteljima stradalih, prognanicima i izbjeglicama teško je zatvoriti ratnu stranicu. Na koncu, na površini ne bi smio ostati nijedan tabu ili nerazriješena trauma iz suvremene prošlosti, niti bi se ijedan dio te stvarnosti smio gurati „pod tepih“, jer će se prije ili poslije potisnuta sjećanja na pretrpljene patnje ili nepravdu pojaviti na površini u obliku straha i gnjeva i uzrokovati nove sukobe (kao što se to dogodilo u bivšoj Jugoslaviji).

U jednoj svojoj kolumni ste naveli da su postojećim stanjem u BiH najzadovoljniji Srbi koji „kontrolišu“ etnički očišćenu RS i da je upravo zato odnos Banjaluke i  Sarajeva nepodnošljiv. RS ipak na svim nivoima vlasti ima predstavnike sva tri naroda, kako u izvršnoj, tako i zakonodavnoj vlasti Srpske, koji imaju mogućnost da se zalažu za prava svog naroda na toj teritoriji, a i u oblasti zapošljavanja su zabilježeni značajni pomaci tokom proteklih godina?! (Ovo su pitanje i odgovor „izrezani“ iz finalne novinske verzije)  

Skoko: Ja govorim o istraživanjima percepcije. A percepcija je kako se jedino Srbima u BiH rat isplatio jer su „dobili polovicu države“. Uz to je prisutan dojam, posebice među Bošnjacima, kako je Republika Srpska stvorena na etničkom čišćenju. S druge strane, činjenica je da RS u većini segmenata funkcionira bolje nego Federacija. Međutim, isto je tako činjenica da se relativno malo izbjeglih i prognanih Hrvata i Bošnjaka vratilo na svoja ognjišta i da, unatoč formalnim predstavnicima u pojedinim strukturama, nemaju značajnijeg utjecaja na politiku tog entiteta. Prije rata na području RS-a živjelo je oko 220 tisuća Hrvata. Danas ih je ondje tek oko 12 tisuća. To je porazna činjenica.  Kako bi se barem dio prognanih vratio nije dovoljna samo načelna potpora, već treba osigurati istinske uvjete za njihov povratak, pa i zapošljavanje. Mislim da Hrvatska može biti primjer na tom putu, jer čini sve da se izbjegli Srbi iz Hrvatske vrate. Izdvojila je golema sredstva za nadoknadu štete, obnovila im je kuće, osigurala socijalne uvjete... I cjelokupni proces, unatoč gospodarskoj krizi, trebao bi biti gotov prije ulaska Hrvatske u EU. Završni korak nedavno su dogovorili premijerka Kosor i predsjednik Tadić.  

Jednom prilikom ste istakli i da je posebno problematično držanje lidera srpskog naroda, koji godinama nakon završetka rata ne žele preuzeti odgovornost za zlodjela koja su se dogodila. Ako se uzme u obzir da je Sud BiH osudio Srbe na 1.067, a Bošnjake na 124 godine zatvora (to su najnoviji objavljni podaci), na koji način mislite da Srbi izbjegavaju odgovornost? Dakle od 67 pravosnažno osuđenih, 50 je Srba, 11 Hrvata i 8 Bošnjaka. Osim toga, predsjednik RS Milorad Dodik se izvinio za zločine koje su Srbi počinili u proteklom ratu. Srbi još nisu dobili izvinjenje Bošnjačkih lidera.

Skoko: Istina je, ali to sam napisao prije nego je predsjednik Dodik učinio tu gestu. Njegovu ispriku treba pohvaliti jer je to početak vraćanja povjerenja. No, ne smije se stati na tome, jer ponavljam percepcija i imidž su iznimno važni a oni se mijenjaju mukotrpno i sporo. Također ne smije se stati na načelnim gestama, već treba pokazati na djelu da nam je stalo do zacjeljivanja ratnih rana, ispravljanja nepravde i nadoknade počinjene štete. Vlasti u Banja Luci su očito krenule u tom smjeru i svaki napredak treba pozdraviti.   

Kao veliki problem među Hrvatima naveli ste i nepostojanje trećeg Hrvatskog entiteta. Kako ocjenjujete odlučnost predsjednika RS Milorada Dodika da podrži formiranje trećeg - hrvatskog entiteta?   

Skoko: Istraživanje pokazuje kako se Hrvati u BiH ne osjećaju jednakopravnima, a o tome jasno govore i činjenice vezane uz ustrojstvo nove federalne vlasti. Za značajan broj ispitanika izlaz iz takvog stanja bi bio zaseban hrvatski entitet. Istina je da je Dodik dobio na popularnosti kod značajnog dijela bosanskohercegovačkih Hrvata zbog svoje potpore u borbi za njihova prava. Uostalom, istraživanja pokazuju kako Hrvati i Srbi slične stvari zamjeraju bošnjačkim liderima i da su ih posljednja zbivanja oko formiranja vlasti u Federaciji dodatno zbližila. Međutim, ostaje otvoreno pitanje – ukoliko bi došlo do stvaranja „hrvatskog“ entiteta koliko bi teritorija Republike Srpske ušlo u taj entitet, jer budimo realni, teško ga je zamisliti bez Posavine, u kojoj su Hrvati većina. Bez obzira jesu li krajnje rješenje tri entiteta, odnosno novi hrvatski entitet s teritorijalnim diskontinuitetom, uz postojeće, ili zajednica četiri ili više entiteta, očito će se morati mijenjati postojeće granice. Prema tome, procesi koji će slijediti tražit će od svih političara više fleksibilnosti, mudrosti i otvorenosti. Ako u tome uspiju ući će u povijest, kao oni koji su bili kadri riješiti BH gordijski čvor. Ako svi ostanu na početnim pozicijama bez imalo volje da svi budu malo zadovoljniji nećemo daleko dogurati.  

Kako ocjenjujete objektivnost medija u Hrvatskoj, kada je u pitanju izvještavanje o drugim narodima, mislite li da za nacionalističku retoriku više nema prostora u hrvatskim medijima i koliko nacionalistička retorika uopšte doprinosi raspirivanju tenzija među narodima različite nacionalnosti (u ovom slučaju Srba, Hrvata i Bošnjaka)? (Ovo su pitanje i odgovor „izrezani“ iz finalne novinske verzije)  

Skoko: Moramo priznati da su mediji na našim prostorima posljednja dva desetljeća uvelike pridonosili raspirivanju mržnje među narodima. Posljednje desetljeće takav stil sve manje zamjećujem, barem što se Hrvatske tiče. Ono što bih volio jest da se hrvatski mediji malo više bave zbivanjima u svome susjedstvu. Nekada stječem dojam da hrvatski građani premalo znaju što im se zbiva u regiji, a previše što je novo u ostatku svijetu.

Kako ocjenjujete politiku predsjednika Hrvatske Ive Josipovića i Srbije Borisa Tadića, koji su odlučni u izgradnji dobrosusjedskih odnosa i mislite li da bi to moglo mnogo da doprinese prevazilaženju napetih odnosa između naroda u BiH, ali i Hrvatsk e i Srbije?  (Ovo su pitanje i odgovor „izrezani“ iz finalne novinske verzije)  

Skoko: Mislim da je to veliki iskorak za vraćanje povjerenja u regiji, jer budimo realni odnos Zagreba i Beograda uvelike diktira smanjenje napetosti u ovom dijelu Europe. Također je nezamislivo rješavanje krize u BiH bez iskrenog pristupa Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog sporazuma. Josipović i Tadić su se pokazali pravim liderima, jer je trebalo snage doći iz Beograda u Vukovar i ispričati se za strašne zločine koji su ondje počinjeni 1991. Isto tako mnogi su zamjerili Josipoviću što se došao ispričati u BiH, ili što je zatoplio odnose s Beogradom, ali i Banja Lukom. Ali bez toga teško je graditi zajedničku i bolju budućnost na ovim prostorima.  

Bili ste savjetnik za odnose s javnošću hrvatskih političara. Koliko oni sada koriste vaše usluge  i preporuke? 

Skoko: Posljednjih deset godina sam surađivao s mnoštvom hrvatskih ali i inozemnih političara, kao savjetnik za odnose s javnošću i imidž. Nerijetko sam bio razočaran kad bi shvatio u kojoj mjeri žele raditi po svome, unatoč činjenicama, istraživanjima i racionalnim savjetima... Ali bilo je i sjajnih iskustava. Lijepo je vidjeti kad netko, zahvaljujući vašoj potpori, uspijeva osvojiti izbore. U posljednje vrijeme sam pomalo distanciran od odnosa s javnošću u politici, jer mi više ne predstavljaju neki poseban izazov. A ne vidim oko sebe baš ni političkih opcija koje bi objeručke podržao.  Zato sam do daljnjega fokusiran na znanosti i odnose s javnošću u drugim sektorima.

  Pdf verzija intervjua