Gdje se nalazite: Božo Skoko > Novosti > Prošlo je vrijeme priučenih PR-ovaca

Početna Kontakt English Impressum

Božo Skoko

• Biografija
• Znanstveni radovi
• FPZg
  • O FPZg-u
  • Nastava
  • Poslijediplomski studij iz odnosa s javnošću
• Komentari
• Članci u medijima
  • Medijske objave
  • Intervjui
• Novosti
• Galerija

Intervjui

08.12.2011

dr.sc. Božo Skoko, sveučilišni profesor

Prošlo je vrijeme priučenih PR-ovaca

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu ovih je dana počeo prvi poslijediplomski studij iz odnosa s javnošću u Hrvatskoj, na koji je upisano 50 polaznika. Voditelj studija Božo Skoko jedan je od prvih predavača odnosa s javnošću u Hrvatskoj i suvlasnik PR agencije Millenium promocija. Za svoj je rad nedavno nagrađen Grand PRixom Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Koliko se dugo razmišlja o pokretanju poslijediplomskog studija iz odnosa s javnošću na FPZ-u i tko su inicijatori?

To je bio dugogodišnji san, posebice nakon što su odnosi s javnošću zaživjeli na dodiplomskoj i diplomskoj razini na fakultetu i drugim visokoškolskim institucijama. Koncept smo osmislili još prije tri godine a u međuvremenu je trajala procedura odobrenja. Na tom programu sam intenzivno radio s mnogobrojnim kolegama iz Hrvatske i inozemstva, a posebno bih izdvojio našeg bivšeg dekana Ivana Šibera, jednog od naših vodećih PR teoretičara Zorana Tomića i kolegicu Marijanu Grbešu, koja je kao prodekanica pridonijela završetku duge službene procedure odobravanja studija.

Kako je osmišljen studij, koliko traje i jeste li u kreiranju programa imali neke strane uzore?

Ovo je prvi poslijediplomski studij iz odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Prilikom kreiranja studija vodili smo se najnaprednijim svjetskim iskustvima i spoznajama. Konzultirali smo savjete i propise relevantnih svjetskih institucija s područja odnosa s javnošću, kao što su  IABC, PRSA i IPR. Velika pomoć bila je i Američka komisija za izobrazbu u odnosima s javnošću. Uglavnom, nismo otkrivali toplu vodu već smo s jedne strane vidjeli što je najkvalitetnije u svijetu, a s druge što bi bilo najkorisnije i najpotrebnije domaćim stručnjacima. Na studiju su angažirani vodeći hrvatski i regionalni znanstvenici i stručnjaci iz odnosa s javnošću i srodnih disciplina. Studij traje godinu dana, a nakon toga se piše rad.

Kakav je bio interes za studij? U kojoj mjeri među postdiplomantima ima PR-ovaca koji već dulje rade u struci?

Odaziv je nadmašio sva očekivanja i, nažalost, zbog planiranih kapaciteta od maksimalno 50 polaznika nismo mogli primiti baš sve kolege koji su se prijavili. Uglavnom je riječ o profesionalcima koji već rade u PR struci ili srodnim zanimanjima te žele usavršiti znanje prateći najnovija teorijska i praktična znanja i iskustva. Polaznici su uglavnom iz Hrvatske. Svi poslijediplomski specijalistički studiji na fakultetu koštaju 20 tisuća kuna. Značajan dio kolega podupiru njihove tvrtke i institucije te im plaćaju studij.

 Kakva je, po vama, njihova perspektiva zapošljavanja ili napredovanja u PR struci nakon završetka poslijediplomskog? Koliko je u tom poslu važno obrazovanje, a koliko osobni i poslovni kontakti te reference?

Kao što rekoh, velika većina kolega već radi. Uvjeren sam da će ostali, zahvaljujući dodatnom ulaganju u obrazovanje brzo pronaći stalno zaposlenje. Unatoč krizi u gospodarstvo, svatko treba dobre stručnjake za odnose s javnošću. I svima nam je jasno da ne možemo opstati na tržištu ili uspjeti u struci ukoliko ne prakticiramo cjeloživotno obrazovanje i ne pratimo trendove u struci. Prošlo je vrijeme priučenih PR-ovaca... Vrijeme za visokoobrazovane stručnjake, koji će za ulazak u struku morati imati adekvatno znanje a u skoroj budućnosti, nadam se, i odgovarajuću strukovnu „licencu“, koja će štititi stručnjake od onih samozvanih. 

 Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju na domaćoj PR sceni – mnoge se agencije suočavaju s kresanjem budžeta za PR, ili s krađom vlastitih ideja, a nekima i klijenti ostaju dužni?

 Kriza nije mimoišla ni našu struku, no mnoge su tvrtke upravo u krizi angažirale PR agencije ili zaposlile PR stručnjake, jer su shvatile kako uz takvu potporu mogu lakše prebroditi krizu. Ono što je realnost jest smanjenje budžeta za odnose s javnošću i marketing. Istina je da ima i neplaćanja na tržištu ili kašnjenja u naplatama. Ali to je realnost gospodarskog trenutka. Osobno mislim da su odnosi s javnošću manje pogođeni nego neke druge branše. I kad je kvalitetna usluga u pitanju, PR stručnjaci se ne moraju bojati.

 I Millenium promocija imala je poteškoća u naplati posla odrađenog u predsjedničkoj kampanji za Milana Bandića? Jeste li požalili što ste uopće radili za Bandića i koliko je veza s Bandićem naštetila ugledu vaše agencije?

Ne bih posebno izdvajao ni jednog bivšeg klijenta niti komentirao eventualna neplaćanja. PR agencije se u predizbornim kampanjama ponašaju poput odvjetničkih ureda, u jednoj kampanji rade za jednu opciju, u drugoj za drugu. Pritom morate sačuvati objektivnost i hladnu glavu. Tako je i Millenium promocija u proteklih deset godina radila za potpuno različite političke opcije u Hrvatskoj i inozemstvu, od ljevice do desnice, uvjetno govoreći. Ponosni smo na brojne izborne uspjehe koje smo postigli s klijentima, no, političari mogu imati koristi od agencija jedino ako su spremni prihvatiti kritike, držati se jasne strategije i kontinuirano učiti i prilagođavati se. Na ovim izborima agencija nije bila angažirana jer smo se pomalo zasitili, a kolege u agenciji su bile fokusirane na klijente iz poslovnog svijeta.

 Koliko su hrvatski PR-ovci obrazovani i stručni? Jesu li dovoljno plaćeni?

Prema istraživanjima HUOJ-a oko 95 % PR-ovaca u Hrvatskoj su visokoobrazovani. Tržište počinje razumijevati kako su odnosi s javnošću menadžerska funkcija, koja itekako pridonosi uspjehu poduzeća. Agencije su na tržištu i ako njihova usluga ne koristi klijentu teško da mogu očekivati pozamašne ugovore. Ili obrnuto – zašto bi agencije koje ostvaruju mjerljive uspjehe u Hrvatskoj radile četiri ili pet puta ispod cijena svojih europskih kolega!? Neki su zbog krize i na to spremni ali time se urušava tržišna pozicija. Vjerujem da će se ulaskom u EU i dolaskom novih igrača na hrvatsko tržište cijene usluga iznivelirati. PR stručnjaci koji vrijede teško mogu biti potplaćeni.   

 Koliko je u PR-u važna samopromocija? I sami imate vlastitu internetsku stranicu – je li ona dio osobnog brendiranja i koliko je ono bitno za poslovni uspjeh?

Osobno ne polažem puno na samopromociju ali budući da sam često u javnosti, čini me odgovornim da se kvalitetno predstavim. Zanimljivo je kako se osobno brendiranje više temelji na tome što će ljudi o vama reći nego mediji. Ljudima se više vjeruje i oni mogu biti vaši dobri ili loši glasnogovornici. Sve što jesmo, sve što znamo i sve što možemo čini nas konkurentnim na tržištu. Osobno brendiranje zapravo više nije dodatna vrijednost već nužnost. Ako vi ne privučete pozornost, ne istaknete svoje vrijednosti i sposobnosti i ne ispričate priču o sebi, 'pozicionirat' će vas u očima drugih možda konkurencija ili mediji, a oni ne moraju biti nužno dobronamjerni. Ne smijemo dopustiti da drugi upravljaju našim imidžom i našim brendom. Bez obzira čime se bavite u životu trebali bi povesti računa o tome što će se pojaviti kad netko ukuca vaše ime u neku tražilicu ili što bi o vama mogli reći nepoznatim ljudima vaši susjedi, rođaci, kolege na poslu, poznanici.

Kriza je najviše pogodila tiskane medije. U kojoj su mjeri njihove poteškoće izazvane malverzacijama i lošim upravljanjem vlasnika, a koliko ih gazi vrijeme?

Nije nikakva tajna da su pisani mediji već godinama u krizi. Izgubili su prilično povjerenje čitatelja zbog senzacionalizma, žutila, pristranosti, neprovjerenih informacija. Tisak će imati svoje mjesto i u digitalnom dobu, samo će se morati promijeniti. Umjesto da glume konkurenciju portalima, morat će se fokusirati na zahtijevnije, analitičke forme. Ne želimo čitati sutra u novinama ono što smo sinoć vidjeli u dnevniku, a noćas pročitali na portalima. Dio krivice otpada i na loše upravljanje, svaštarenje vlasnika te na potpuno odsustvo kontrole ulaska u struku. Danas svatko može biti novinar i pisati o čemu god hoće. To je neodrživo.  Drago mi je da su neki nakladnici sve to shvatili te da su 'uozbiljili' svoja izdanja i počeli raditi na kvaliteti. U budućnosti oglašivače više nećemo moći fascinirati nakladama već kredibilitetom i utjecajem.

Autor: Maja Grbić