Hrvatska još nema inventuru svog nacionalnog bogatstva

Proteklih godina smo se naslušali što će Hrvatska dobiti, ili što bi mogla dobiti ako budemo sposobni, ulaskom u Europsku uniju – od potpore iz europskih fondova, preko europeizacije naših javnih institucija do većih mogućnosti privlačenja investitora i ulaska na zajedničko tržište. Međutim, premalo se pisalo o tome što će Europska unija dobiti ulaskom Hrvatske u tu zajednicu.

Netko će se možda nasmijati na ovu tvrdnju i reći da je Hrvatska svojom veličinom, brojem stanovnika ili gospodarskim dosezima europska statistička pogreška i kako zapravo europske države 1. srpnja neće ni osjetiti kako se EU proširila. To je simpatično posvjedočio i jedan britanski parlamentarac, koji je tijekom nedavne rasprave o ulasku Hrvatske u EU kolegama koji su iskazali bojazan od novog vala migranata, poručio da nemaju straha jer je Hrvata toliko malo da bi svi stali u malo veći grad.

Imajući u vidu samo broj stanovnika i veličinu teritorija uistinu se, kod manje upućenih, može steći dojam o beznačajnosti nove članice s jugoistoka Europe. No, činjenica je da u Europi ima i dosta onih koji na ulazak Hrvatske gledaju s puno većim očekivanjima. Osobno sam imao priliku nedavno pročitati jednu ozbiljnu europsku studiju namijenjenu donositeljima odluka, koja vrlo argumentirano prepoznaje i analizira hrvatske prednosti i potencijale te koja smatra da će Hrvatska, unatoč problemima s gospodarstvom, birokracijom i korupcijom, itekako biti nova vrijednost za Europsku uniju.

Zanimljivo autori su bili upućeniji u neke naše prednosti i potencijale od velikog broja naših državnih dužnosnika, o čemu govori i podatak da Hrvatska još nema svojevrsnu inventuru ili javno dostupnu bazu podataka o svom nacionalnom bogatstvu, pa ćete primjerice za podatak koliko Hrvatska ima obradive zemlje iz tri različite institucije dobiti tri sasvim različita podatka.

Ulazak novih država u Europsku uniju nalikuje na klasične akvizicije u poslovnom sektoru, kad velike korporacije razmatraju pripajanje manjih tvrtki. Ključno pitanje u tom procesu je koliko će novi brend dodati (ili oduzeti) vrijednost postojećem brendu, odnosno u kojoj mjeri će ulazak nove države u zajednicu europskih naroda obogatiti ili opteretiti tu zajednicu? Ili da budemo još iskreniji – hoće li postojeće članice od pridruživanja nove članice imati više koristi ili štete?

Preuzmite cijeli tekst ovdje