Hrvatska se treba riješiti kompleksa male zemlje i malog naroda!

Tvrdnja kako moramo znati gdje nam je mjesto i kako nemamo šta petljati s velikima jer smo u bilo kakvoj usporedbi bez šansi, postala je i dobra izlika za sve naše neuspjehe – od pljuski koje nam dijele kreditne agencije do lošeg plasmana na pjesmi Eurovizije. S kompleksom kako smo mali, slabi i nemoćni ulazimo u Europsku uniju, lišeni bilo kakvih nada da ćemo ondje moći nametnuti neke svoje interese ili predvoditi neku ozbiljniju igru. Doduše, malo optimizma nam pruža jedino sport, gdje smo na gotovo svim borilištima pokazali zube i daleko nadmoćnijima.

Međutim, statistika je neumoljiva pa čak i letimičnim pogledom na zemljovid Europe možemo vidjeti da Hrvatska baš i nije tako mala država u europskim okvirima, kako nam se čini. Primjerice, površinom je manje od Hrvatske čak 9 članica Europske unije – Belgija, Cipar, Malta, Danska, Estonija, Luksemburg, Nizozemska, Slovačka i Slovenija. A kad je broj stanovnika u pitanju, onda ovoj listi možemo pridružiti Latviju i Litvu. Gledajući te mjerljive pokazatelje Hrvatska se mirne duše može početi rješavati kompleksa male i nebitne države. Uostalom kad ste čuli od Danaca ili Iraca da su mali i nevažni za funkcioniranje EU!?

Ali čak da je i Hrvatska mala država, iako se teoretičari vrlo teško slažu oko toga koju državu u međunarodnim odnosima možemo nazvati malom, to nam ne može biti alibi za nedostatak vizije i kreativnosti, lijenost ili gospodarsku neinventivnost, odnosno lošu vanjsku politiku. Naime, živimo u svijetu gdje veličina više nije presudna, već sposobnost. Uz već spomenute članice EU, o tome nam svjedoče i neke od najutjecajnijih i najbogatijih država svijeta poput Švicarske, Izraela, Singapura, Kuvajta, Katara, Bahreina... Neke od tih država imaju iznimne prirodne potencijale poput nafte i plina, neke su poput Singapura vješto iskoristile svoj zemljopisni položaj, a neke su bile sposobne stvoriti konkurentna gospodarstva i postati nezaobilazne točke u svjetskim tokovima roba, usluga, kapitala i informacija. Te države nisu plakale nad svojom sudbinom malih i nevažnih država već su odlučno pokazale svijetu da se može kad se hoće. Dapače, neke bi nam pozavidjele da imaju položaj na karti svijeta poput Hrvatske, da imaju naše more, slavonsku žitnicu ili Dunav. A mi njima možemo jedino zavidjeti na sposobnim i hrabrim vođama.

Preuzmite cijeli tekst ovdje