Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Imidž je presudan u predizbornoj kampanji!

Moć imidža u politici osjetili smo već daleke 1960. kad su se pred više od 66 milijuna TV gledatelja sučelili američki predsjednički kandidati autoritativni Richard Nixon i mladi poletni John Kennedy.

Iako je Nixon govorio vrlo pametno i sadržajno, Kennedyjeva televizičnost, energija i mladost ostavila je bolji dojam na američke birače te je pobijedio. Od tada do danas, zahvaljujući televiziji i masovnim medijima, politika općenito a posebice predizborne kampanje postaju istinski show, u kojem se najprije gleda a potom sluša. Imidž, odnosno dojam zasjenjuje sadržaj.

Američki teoretičar Boorstin kaže kako birači više ne biraju najboljeg kandidata već onoga koji će se svojim imidžom najbolje uklopiti u imidž Bijele kuće. Zahvaljujući globalnim medijima, razvoju demokracije i trendovima u političkom marketingu, i Hrvatska sve više poprima taj američki stil. Više nije prednost biti pametan, ozbiljan, sustavan pa ni i dobar retoričar. Kandidat koji želi postati predsjednik mora dobro nastupati u medijima i biti komunikativan, mora imati prepoznatljiv stil i dobro se odijevati. Mora imati jasnu viziju te kratke i sadržajne poruke, i ne upuštati se tijekom kampanje u dubokoumne rasprave koje prosječan birač ne može razumijeti. Mora plijeniti pozornost medija i birača, odnosno biti zanimljiv i proizvoditi događaje, priče, vijesti...

Ljudi nemaju ni vremena ni živaca detaljno se baviti kandidatima, njihAovim opsežnim programima i vizijama. Oni donose stav o njima na temelju njihovih nastupa na televiziji, novinskih reportaža ili susreta na terenu. O kandidatima se informiraju - ne samo kroz njihove nastupe i poruke, već i kroz tračeve i dezinformacije koji kruže o njima, ali i kroz njihove neaktivnosti i propuste. U samo nekoliko sekundi kandidati tako mogu zaraditi naklonost ili postati antipatični.

Mnogi od kandidata su puno kvalitetniji od dojma koji javnost ima o njima, međutim znamo da imidž nikada nije realan odraz stvarnosti. Uostalom uopće više nije važno što je realnost već što ljudi misle da je istina. Birači nisu krivi što nekoga nisu upoznali u pravom svjetlu a na medije i njihov način praćenja kandidata ne možemo utjecati. Prema tome, sami kandidati bi se trebali zapitati kako se predstavljaju u javnosti i kako komuniciraju s medijima i građanima, odnosno zašto javnost o njima ima takav dojam.

Cilj svakog političara bi trebao biti da ljudi o njemu imaju bolje mišljenje, nego oni koji ga stvarno poznaju. A pri gradnji imidža važno je da kandidat ne bude ničija kopija, već da bude originalan i da ga javnost doživi kroz neku njegovu specifičnost. Isto tako je važno da svoju kampanju ne povjeravaju "kućnoj radinosti" već profesionalcima, kojih u vremenu u kojem živimo ima i na hrvatskom tržištu.