Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Je li moguć konsenzus oko odgovornosti za izbijanje ratova na području Jugoslavije?

Svaka od šest država bivše SFRJ ima svoje viđenje odgovornosti za rat

Svjedoci smo kako je, nakon oslobađanja hrvatskih generala Gotovine i Markača te pretvaranje famoznog zločinačkog pothvata u balon od sapunice, jaz između službenog Zagreba i Beograda sve dublji.

Nacionalistički orjentirani srbijanski političari ostali su bez snažnih argumenata o podijeljenoj krivnji za ratove na području bivše Jugoslavije i upiranja prstom u Oluju, koja bi tobože trebala biti protuteža genocidu u Vukovaru, tisućama nevino pobijenih i protjeranih iz svojih domova od Konavala do Baranje, goleme materijelne štete te razaranja kulturne i povijesne baštine kakvu Europa ne pamti od Drugog svjetskog rata.

Imaju pravo na ljutnju, jer će morati iznalaziti nove alibije za agresorsku politiku Slobodana Miloševića i njegovih suradnika, ali kako reče hrvatski predsjednik Jospović svoju oštricu bi trebali usmjeriti prema Haaškom tribunalu a ne prema hrvatskom narodu.

Nerijetko nam se čini da pojedini srbijanski dužnosnici žive u nekom drugom svijetu i kao da se ne sjećaju tko je krenuo tenkovima prema Zagrebu, tko je razorio Vukovar ili proveo etničko čišćenje u tzv. krajini.

Bilo je za očekivati kako će se donekle razbistriti istina o našoj suvremenoj povijesti, kad raziđe se dim (kako je pjevao sjajni Vice Vukov). Ali dim se razišao prije desetljeće i pol, uspostavljeni su pristojni politički i gospodarski odnosi između Hrvatske i Srbije, započele su istrage zločina pa i suđenja na obje strane, stasale su potpuno nove generacije rođene u miru...

Ratna zbivanja su u određenim krugovima postala svojevrsni tabu, koji se nije baš spominjao ako nije bilo nužno kako se ne bi ugrožavala sadašnjost a u nadi da će sve doći na svoje. Ali aktualna događanja pokazuju kako činjenice ne dolaze na svoje, te kako će na ovim prostorima teško zaživjeti univerzalna istina. A bez istine i zadovoljenja pravde nema ni trajnog mira. Drugima pak na obje strane, ratna zbivanja su ostala nepremostive prepreka u odnosima prema susjedima i trajan alibi da se ne pruži ruka pomiranja i okrene prema budućnosti.

Je li, stoga, došlo vrijeme za „raščišćavanje prošlosti“? Je li moguće postići suglasnost o tome tko je sve to „potpalio“ i tko je najkrivlji za sva ta ratna stradanja (iako su se jasno zločini događali na svim stranama) te jednom za svagda pitanje uzroka jugoslavenskih ratova staviti ad acta?

Preuzmite cijeli tekst ovdje