Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Kušnja i opomena - Hrvatska nakon korone

Svi se mijenjamo i nema dvojbe da će Hrvatska nakon korone izgledati sasvim drukčije. Iskreno se nadam bolje i organiziranije te da će se u njoj više cijeniti ljudskost, zajedništvo, plodovi vlastite zemlje, inovativnost i funkcionalnost...


Božo Skoko je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i voditelj postdiplomskog studija za odnose s javnošću. Njegovi znanstveni interesi uključuju odnose i komunikacije s javnošću, međunarodne odnose, nacionalnu sliku i identitet i odnose s medijima.
Suosnivač je tvrtke Millenium promocija, vodeće hrvatske agencije za odnose s javnošću i višegodišnji konzultant za strateške komunikacije. Djelovao je i kao novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga i sedamdesetak znanstvenih radova o odnosima s javnošću i s medijima, te o formiranju i korištenju slike Hrvatske i hrvatskog identiteta. Kolumnist je Večernjeg lista. Ovaj razgovor je vođen na Cvjetnicu 2020.

VG: U Vašim nedavnim nastupima više ste puta koristili riječi kušnja i opomena...
BS: Uistinu živimo u, blago rečeno, neobičnim vremenima. Svjesni smo da se svijet radikalno mijenja i da nakon ove krize puno toga više neće biti isto. Netko će reći da nam priroda, koju desetljećima bezobzirno uništavamo šalje poruku. Drugi će reći da je ovo Božje upozorenje. Bilo kako bilo ovo jest opomena, bez obzira od koga dolazila. Zato se nadam da ćemo konačno shvatiti koliko smo krhki i ranjivi; kako čovjek ne može biti gospodar ni svoga, ni tuđih života (ma koliko povjerenja drugi u nas imali ili im ovlasti nad drugima to dopuštale), te da ne može biti gospodar Zemlje, ma kojim se god titulama okitio i ma kakva politička ili ekonomska moć iza njega stajala. Kad god se čovjek toliko bahato izdizao iznad drugih, iznad prirode i iznad Boga, kao bumerang mu je dolazila poruka o njegovoj krhkosti i ranjivosti...

VG: Znači li to da je čovjek počeo svojatati položaj viših sila ponašajući se kao nepogrešiv?
BS: Ako pogledamo svijet oko sebe onda ćemo vidjeti koliko se vodi ratova i koliko je ljudske nesreće zbog nečije pohlepe. Pojedinci, skupine, pa i neke države se stavljaju iznad drugih. Žele biti gospodari svijeta. Žele živjeti na račun tuđih resursa, rada ili života… A ova kriza nas podsjeća da smo samo ljudi, koji smo toliko ranjivi i nismo u stanju upravljati vlastitom sudbinom. Zato je vrijeme da shvatimo kako postoji neka viša svrha od onog na što gubimo vrijeme i za što se borimo. Vrijeme je da shvatimo kako postoji neka viša sila te da zapravo ne odlučujemo ni o čemu, a kamoli o svojim životima. Događanja oko nas nam mogu pomoći da razlikujemo bitno od nebitnoga i shvatimo što je uistinu vrijedno i neprolazno.

VG: Ako Vas dobro razumijem, to se mora mijenjati?
BS: Vjerujem da smo se živeći izolirani u svojim državama, gradovima i kućama već počeli mijenjati. Silom prilika. A ako stvarno želimo mijenjati naša društva, onda nam treba više poniznosti i skrušenosti, otvorenosti, dobrote prema drugima i istinske vjere.

VG: Čini se da u ovim kriznim vremenima ljudi postaju duhovniji…
BS: To je sigurno. Tome svjedočimo svaki dan i u Hrvatskoj. Ljudi u nevolji razumiju da im jedno neka viša sila može pomoći, jer je moć ljudi ograničena. Zato nam treba više pouzdanja u Boga, ma koliko god u vremenu u kojem živimo to bilo nepopularno reći. No, makar Ga nijekali ili gurali sa strane, On nam redovito poručuje kako je živ i sveprisutan te kako se u svako vrijeme i nevrijeme možemo pouzdati u Njegovu zaštitu, ako želimo.

VG: To pretpostavlja mogućnost svjesnog izbora...
BS: Da. Na nama je izbor - pouzdati se u vlastite snage, razne idole, vladare i vođe i prolazne gurue ili se prepustiti Onome koji ravna vjekovima.

VG: Kriza je kušnja, ali, ako sam dobro pratio Vaša razmišljanja, i prilika?
BS: Svaka je kriza ujedno i prilika ako ju prepoznamo i iskoristimo. Tako nas je i ovo krizno vrijeme, prouzročeno virusom, natjeralo na mnoge promjene i prilagodbe. Osim što smo se okrenuli sebi i počeli preispitivati vlastiti način života i vrijednosti kojima smo se vodili, posvetili se obiteljima, otkrili vrijednosti dobrosusjedskih odnosa i ljepotu prirode (makar na nekoliko kvadratnih metara terase); shvatili kolika je moć domaće proizvodnje i poljoprivrede općenito; spoznali krhkost poduzetništva bez zaštite snažne države, počeli smo se digitalizirati brže nego je itko očekivao.

VG: Digitalizacija dakle nije nužno zla?
BS: Silom prilika otkrivamo mogućnosti virtualnog svijeta. A, institucije nemaju izbora pa prilagođavaju i one usluge koje su bile nezamislive bez čekanja u redu i pečata. Ovih dana sam imao čast sudjelovati i u prvoj online obrani doktorata u Hrvatskoj, što je još prije dva mjeseca bilo nezamislivo. Svi se mijenjamo i nema dvojbe da će Hrvatska nakon korone izgledati sasvim drukčije. Iskreno se nadam bolje i organiziranije te da će se u njoj više cijeniti ljudskost, zajedništvo, plodovi vlastite zemlje, inovativnost i funkcionalnost...

VG: Uz koronu zadesio nas je i potres.
BS: Iako se još oporavljamo od razornog potresa u Zagrebu (https://vijesti.hrt.hr/598050/tema-dana-sanacija-stete-od-potresa),, i taj nemili događaj možemo doživjeti kao priliku. Koliko god to apsurdno zvučalo, da nije bilo strašnog potresa 1880. Zagreb ne bi dobio raskošne donjogradske palače, Lenucijevu zelenu potkovu, preuređenu katedralu s visokim i elegantnim neogotičkim tornjevima Hermana Bollea...

VG: ... koju je veliki znalac povijesti umjetnosti, Xavier Barral i Altet proglasio „najboljim 'ottocentom' na svijetu“...
BS: Baš tako! Zato je ovo prilika da dodatno osvijestimo vrednote našeg grada i zaštitimo ih na pravi način, a da u sve one nepopravljive pukotine stare gradske jezgre donesemo dašak suvremene arhitekture i ostavimo pečat naše generacije razvoju grada (https://matis.hr/vijesti/akcije-prikupljanja-pomoci-zajedno-za-zagreb-i-hrvatska-protiv-koronavirusa/),, pretvarajući ga u istinsku europsku metropolu. Zagrebačke crkve i katedrala, nisu samo mjesto molitve za vjernike, već su i dio identiteta našeg grada, njegovi simboli i kulturno bogatstvo, nacionalna i zagrebačka baština na koju smo ponosni i koju rado pokazujemo turistima... Zato nas boli kao vjernike, ali i građane Zagreba kad vidimo ove slike nakon potresa. Čuli smo ovih dana komentare nekih intelektualaca s ljevice kako ne treba žuriti s obnovom zagrebačkih crkava. Jasno, znaju se prioriteti - omogućiti normalno funkcioniranje bolnica i vratiti siguran krov nad glavom ljudima čiji su domovi stradali, ali govoriti kako nas ne bi trebala biti briga za obnovu povijesnih zagrebačkih crkava, pokazuje potpunu skučenost vidika, nepoznavanje istinske zagrebačke duše i (da zanemarimo sve ostalo, uključujući zlobu) - odnos prema kulturi i baštini.

VG: U ovoj teškoj situaciji naravno da se govori o prioritetima. No nemamo li ustvari samo jedan, obnovljenu, samosvjesnu, novu Hrvatsku?
BS: Upravo tako. Uvjeren sam da ćemo iz ove krize izići samosvjesniji i odgovorniji. Cijena ove škole će biti velika, jer će dobar dio gospodarstva stradati. Turistička sezona je upitna. Granice će sigurno biti zatvorene sve do ljeta. Zato se moramo više okrenuti vlastitim snagama i mogućnostima. Vidimo kako su profunkcionirala domaća gospodarstva i poljoprivredna proizvodnja… Vlada se pokazala odgovornom i sposobnom na području zdravstva jer se Hrvatska ubraja među pet vodećih država na svijetu po učinkovitosti borbe s virusom. Uostalom Hrvat Andrija Štampar je zaslužan za globalno širenje javnog zdravstva i edukacije o zdravlju. A bio je i utemeljitelj Svjetske zdravstvene organizacije. Baštinici smo te bogate tradicije. To je i velika odgovornost da pokažemo i vlastitim primjerom. Vlada je bila odlučna i u pomaganju hrvatskog gospodarstva pa su mjere među jačima u Europskoj uniji. Ovo je sjajna prilika i za ozbiljnije gospodarske i porezne reforme. Dakle, nije sve tako crno. Prebrodit ćemo sve ovo. Mnogi od nas se još sjećaju Domovinskog rata, velike žrtve i odricanja koje smo tada podnijeli. U usporedbi s time, ovo ćemo prebroditi s lakoćom. Treba nam samo zajedništva i odgovornosti.

Razgovor vodio i uredio
Vladimir P. Goss

Originalnu verziju pročitajte na linku: https://studiacroatica.blogspot.com/2020/04/kusnja-i-opomena-hrvatska-nakon-korone.html