Nacionalni identiteti i domoljublje itekako su svjetski trend

Kako se domoljublje manifestiralo kroz povijest, a kako se manifestira danas, u trećem desetljeću 21. stoljeća, u digitalnom dobu "društva spektakla", globalne umreženosti i interesa modernog vremena, koliko političkih toliko i ekonomskih? U kojoj je mjeri otuđenost Europe od kršćanskih vrijednosti ujedno i otuđenost od domoljublja?

Na ta i neka druga pitanja, odgovorio je dr. sc. Božo Skoko, redoviti profesor odnosa s javnošću i voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija Odnosi s javnošću na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

- Prije dvadesetak godina čitali smo kako će pitanje nacionalnog identiteta u 21. stoljeću biti potpuno nevažno, a sukladno s tim i domoljublje, jer ćemo svi, tobože, postati Europljani i građani svijeta. Međutim, to ne samo što se nije dogodilo nego i svjedočimo jačanju nacionalnih identiteta, nacionalnog ponosa i domoljublja, čak i u starim demokracijama. Pritom ne mislim na bujanje desnice u Europi, koja zlorabi taj osjećaj, nego na prožimanje svih struktura domoljubljem. Prošle godine je u Hrvatskoj objavljena sjajna knjiga Francisa Fukuyame pod naslovom "Identitet". On nacionalne identitete smatra iznimno važnim za funkcioniranje suvremenih društava te navodi pet razloga: fizičku sigurnost, kvalitetu vladavine, omogućavanje gospodarskog razvoja, promicanje širokog radijusa povjerenja, održavanje snažnih mreža socijalne sigurnosti i omogućavanje same liberalne demokracije. Fukuyama piše kako se ljudi često opiru utapanju u većoj kulturi ako nisu u njoj rođeni. Žele da njihovo specifično jastvo bude prepoznato i slavljeno, a ne potisnuto. Žele osjećati povezanost sa svojim predcima te znati odakle potječu. On je svjestan da se zbog zatiranja ili nepriznavanja nečijeg identiteta vode ratovi i revolucije. Zato Fukuyama razvija termin inkluzivnog nacionalnog identiteta. Piše kako se nacionalne identitete može graditi na liberalnim i demokratskim političkim vrijednostima, a zajednička iskustva mogu pružiti vezivno tkivo oko kojega će napredovati različite zajednice. Dakle, nacionalni identiteti i domoljublje su itekako u trendu. Uostalom pogledajmo što radi Velika Britanija kroz svoju sjajnu kampanju i projekt GREAT. Jača identitet i imidž Britanije u svijetu ističući ono najbolje što Britanija ima i na što bi svaki Britanac trebao biti ponosan. Zahvaljujući tome privlače turiste i ulaganja, prodaju bolje svoje proizvode, ciljaju na talentirane useljenike... A vlastite državljane osvješćuju o važnosti ljetovanja u domovini, važnosti kupnje vlastitih proizvoda, poštovanju vlastite kulture i sl. Skandinavske države na suptilan način jačaju svoj nacionalni identitet i promoviraju koncept domoljublja jačajući vlastite vrijednosti i način života, potičući vlastite građane da budu promotori i zastupnici svoje zemlje...

ZDRAVO DOMOLJUBLJE

Što se RH tiče, gledajući širu sliku, od Tuđmanove ideje pomirenja do današnjih, još uvijek spornih, mišljenja o, primjerice, "domoljubnom" pozdravu ZDS, jesmo li i u kojoj mjeri osvijestili domoljublje/patriotizam i poimamo li ga na ispravan način ili oko toga i dalje lutamo...? Gotovo polovina Hrvata smatra se velikim domoljubima, a više od tri četvrtine svoje domoljublje veže uz vjeru, napose katolicizam... Vaš komentar na sve to?


- Moramo jasno definirati što domoljublje jest, a što nije, jer se taj pojam često zlorabi ili uopće ne razumijeva na pravi način. Nekima se od tog pojma diže kosa na glavi, jer ga automatski poistovjećuju s nacionalizmom, što je apsurdno, drugima, s pravom, idu na živce oni koji se busaju u prsa i predstavljaju kao mjerilo pravog domoljublja, a onda vidimo kako potkradaju državu na koju se zaklinju, trećima je to zastario koncept jer se smatraju kozmopolitima. Nekima je prihvatljivija riječ patriotizam, iako ima isto značenje kao i domoljublje, ali možda zvuči više američki. Oni kojima nije pretjerano stalo do vlastite države, njezinih interesa i vrijednosti domoljublje i nacionalni ponos smatraju nečim nepotrebnim, nazadnim i apstraktnim. U prilog svojim tezama nerijetko navode kako ih domoljublje ograničava da budu kozmopoliti, da vole sve ljude, bez obzira na njihovu nacionalnost i taj pojam tumače kao uvjerenje da je naša zemlja superiorna u odnosu prema svima drugima samom činjenicom što smo u njoj rođeni. Međutim, to je potpuno pogrešna interpretacija, jer je u tom slučaju riječ o nacionalizmu. Kao što sam pisao u svojoj knjizi "Kakvi su Hrvati" - domoljublje, ili ako vam zvuči prihvatljivije - patriotizam, podrazumijeva poštovanje svega onoga što čini domovinu - od njezine tradicije i jezika, prirodnih posebnosti i povijesti do rada i ostvarenja njezinih ljudi, ali ne na štetu drugih i drugačijih. Štoviše, zdravo domoljublje priznaje drugim nacijama ista ona prava koja za sebe traži. Dakle, domoljublje podrazumijeva ljubav prema domovini, ma kakva ona bila, bez potrebe da je se glorificira i izdiže iznad drugih. Zapravo, domoljublje nas ne bi smjelo zaslijepiti da ne vidimo njezine mane i na njih ne upozoravamo. Ljubav prema zemlji i narodu ne smije biti iznad istine o njoj, kakva god ona jest. Što više volimo svoju zemlju, više ćemo tragati za istinom i pravednosti, kako bi se u njoj svi bolje osjećali. Tako shvaćeno domoljublje često je posljednja brana, koja donekle može zaustaviti njezina stanovnika, posebice političara, da bar svjesno ne čini štetu svojoj zemlji. Naime, ako je nekome od vlastite zemlje i naroda važnija stranka ili interesna skupina, koja ga je na tu dužnost postavila, ništa ga neće spriječiti u tome da bude neodgovoran, površan i pristran te da se poigrava našom sadašnjosti i budućnosti. Ako netko izgubi domoljubni osjećaj, bez problema će "za šaku dolara" prepustiti upravljačka prava domaće korporacije strancima, ili će svojom rastrošnosti i suludim zaduživanjima opteretiti našu djecu i unuke. Ako nema domoljublja, bez problema će se trgovati teritorijem, varati državu, pogodovati tuđim interesima i iznevjeriti ono za što su se naraštaji borili. Uostalom, vidjeli smo to kroz povijest.

"UTOČIŠTE HULJA"

​Kako danas mjeriti domoljublje, da se tako izrazim, čime više, političkim probitkom ili ekonomskim, poslovnim uspjehom?


- Kako ne bi bilo zabune, moram reći da nisu svi oni kojima je domoljublje na usnama patrioti i u srcu. Domoljublje se pokazuje djelom, a ne ispraznim riječima ili gestama! Ljubav prema zemlji pokazuje se odnosom prema svakom njezinu građaninu, prema institucijama, gostima i posjetiteljima, prirodi i baštini, povijesti i budućnosti. Nažalost, previše je onih u Hrvatskoj koji misle da su pretplaćeni na domoljublje, koji dižu ruke na domoljubne pjesme i nose krunicu na retrovizoru, ali svojim ponašanjem pokazuju kako im je od Hrvatske i njezinih ljudi puno draži vlastiti džep, popularnost, fotelja, funkcija... Nije čudo da takvi iritiraju mnoge naše sugrađane, pa na sam spomen domoljublja prizivaju u sjećanje onu staru poznatu izreku Samuela Johnsona kako je "patriotizam posljednje utočište hulja". Vidimo da mnoge države svijeta zlorabe domoljubni osjećaj svojih građana, pa pokreću osvajačke ratove, pretvarajući svoje najbolje sinove u crnu statistiku. Ima i onih koji se udaraju u domoljubna prsa, a kraj njih sunarodnjaci umiru u bijedi, kao da domoljublje nije prije svega čovjekoljublje, kako je govorio Mahatma Ghandi. Ali sve te zloporabe ne mogu nam biti alibi da sumnjamo u svaki domoljubni iskaz ili da postanemo neodgovorni prema zemlji u kojoj živimo.


A u Hrvatskoj, nažalost, ima puno onih kojima do Hrvatske nije stalo puno više do bilo koje druge države i koji bi jednako predano mogli funkcionirati i u službi bilo čijih interesa, ako bi dovoljno platili. Ima i onih koji se još nisu naviknuli na to da je ovo njihova zemlja i da više nema potrebe gledati "preko plota", a i onih kojima je bivša Jugoslavija utjerala strah u kosti na svaki spomen domoljublja, pa i danas malo zastanu kad čuju "Vilu Velebita", zbog čijeg se pjevanja nekada išlo u zatvor. Ne možete biti domoljub, a ignorantski se odnositi prema očekivanjima i težnjama svoga naroda. Neki nemaju ništa protiv patriotizma, ali im je malo seljački razviti hrvatski barjak na nacionalne praznike, kao da se poštovanje države ne ogleda i u poštovanju nacionalnih simbola. A ima i onih kojima je domoljublje stvar prošlosti i folklora, jer ne znaju da u ovom vremenu, kad svi govore o globalizaciji, kozmopolitizmu i brisanju granica, domoljublje igra još uvijek snažnu ulogu, a najviše ga potiču i promoviraju upravo najmoćnije države svijeta.
POKRETAČKA SNAGA

Domoljublje i aktualna pandemija i koronakriza? Koliko je i osobna odgovornost i pridržavanje svih mjera danas čin domoljublja?... Zašto neki unatoč golemoj pomoći države u koronakrizi još uvijek imaju skeptičan odnos prema državi, može li se i to svesti na manjak domoljublja u kriznim vremenima?


- U doba kriza domoljublje postaje pokretačka snaga razvijenih država, jer svoje građane tjera da daju sve od sebe, da budu odgovorniji, potiče zajedništvo, čuva i štiti vlastite potencijale. Britanski teoretičar Simon Anholt ide korak dalje pa u svojoj uspješnici "Konkurentni identitet" tvrdi da države koje žele prijeći granicu krize moraju poticati "dobroćudni nacionalizam" kako bi motivirale svoje stanovnike da predanije rade za nacionalne interese i shvate kako i o njima ovisi budućnost države. Baš zato je Njemačka prije petnaest godina provela snažnu kampanju jačanja samosvijesti i domoljublja pod nazivom Du bist Deustchland! (Ti si Njemačka!). Cilj te kampanje bio je potaknuti promjenu u raspoloženju nacije, podići razinu nacionalnog ponosa, motivirati građane i njihove predstavnike u institucijama kako bi preuzeli svoj dio odgovornosti za budućnost Njemačke te tako pridonijeli njezinu razvoju. Kulminacija aktivnosti dogodila se 2006. godine, uoči i nakon održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva, kad su Nijemci nakon desetljeća kompleksa ponosno razvili svoje barjake. Potrošeni su milijuni eura na oglašavanje i odnose s javnošću, a u kampanju su se uključile mnogobrojne poznate osobe, vodeće nacionalne institucije te čak 25 vodećih medijskih korporacija. Nema dvojbe kako je i taj potez pridonio uspješnom njemačkom hodu kroz krizu.


Nijemci su shvatili da se ništa ne prepušta slučaju te da jačanje domoljublja mora doći od državnog vrha. "Bez domoljublja vlade, nema domoljublja građana!" davno nas je upozoravao učeni Kant. Pitanje nacionalnog ponosa, domoljublja ili patriotizma i odnosa prema nacionalnim simbolima pitanje je od iznimne važnosti u svakoj normalnoj demokratskoj državi. A države zapada su davno shvatile da na taj način ne jačaju samo duh naroda nego i cjelokupni gospodarski razvoj. Samo informiran, zadovoljan i motiviran građanin može pridonositi njezinu razvoju i promociji u svijetu.
A u tom procesu stvaranja odgovornosti i ljubavi prema vlastitoj državi mediji, obrazovanje i državne institucije imaju najveću ulogu. Odgovorno ponašanje u pandemiji također je dio domoljubnog odnosa prema svojim sugrađanima i zemlji. (D.J.)

Originalni intervju pročitajte na sljedećem linku: https://www.glas-slavonije.hr/462286/11/Nacionalni-identiteti-i-domoljublje-itekako-su-svjetski-trend