Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je osam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Ostvarili smo i taj cilj, a što sad?

Hrvatski građani na referendumu podržali ulazak Hrvatske u EU

Nakon „odrađenog“ referenduma možemo reći kako je ispunjen i posljednji veliki strateški cilj hrvatske politike, koje je još 1991. zacrtao tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Podsjetimo bili su to: hrvatska neovisnost i međunarodno priznanje, oslobađanje svih okupiranih područja i suverenost na cijelom državnom teritoriju, članstvo u NATO-u i Europskoj uniji. Za ostvarenje tih snova mlade hrvatske države trebalo nam je punih 20 godina.

Nedvojbeno je kako je to previše vremena. Ali, unatoč svemu, možemo podvući crtu i reći kako su ipak vidljivi pomaci, posebice kad se osvrnemo i vidimo što se događa sa susjedstvom. Koliko god se prvi hrvatski predsjednik ponekad ponašao i neeuropski, on je ulazak Hrvatske u EU smatrao nužnim i logičnim zaokruživanjem jednog povijesnog procesa, koji je često znao nazvati „povratkom kući“. Njegovi nasljednici – i na Pantovčaku, i na Markovu trgu – mukotrpno su godinama radili na tom hrvatskom putu u Europu i bezbroj puta su ponavljali kako je to naš veliki strateški cilj. Nažalost, u međuvremenu nitko nije osmislio, ni prezentirao nove strateške ciljeve hrvatske politike nakon 2013. Dapače, dojam je kako mnogi od naših lidera nisu ni razmišljali o vremenu poslije, očito fascinirani tim velikim događajem. A zapravo tek tada počinje ozbiljan posao! Naime, ako se dovoljno ne potrudimo iskoristiti mogućnosti koje nam donosi Europska unija, onda bi vrlo brzo moglo biti razočarenja, jer članstvo u EU automatski nam neće donijeti nikakav napredak.

Ulazimo na veliko europsko tržište ali badava ako na njemu ne budemo imali što ponuditi. Sjedit ćemo za stolom s velikima i važnima, ali nećemo imati puno koristi od toga ako ne budemo imali jasnu političku strategiju i umiješne branitelje nacionalnih interesa. Imat ćemo dobre zakonske okvire, ali će nam donijeti korist tek kad ih u potpunosti budemo provodili i primjenjivali u praksi. Imat ćemo dobrih primjera na svim područjima djelovanja i otvorit će nam se mnoga područja međunarodne suradnje, ali kakva korist ako ne budemo imali dovoljno obrazovanih i motiviranih djelatnika da najbolju europsku praksu primjene i u Hrvatskoj. Moći ćemo bez ikakvih prepreka putovati Europom, školovati se i zapošljavati, ali kakva korist Hrvatskoj od toga ako će tisuće mladih visokoobrazovanih ljudi zahvaljujući tome napustiti svoju zemlju u potrazi za bolje plaćenim poslom. Prema tome, ulazak Hrvatske u EU otvara mnogobrojne prilike ali i dileme. Zato ozbiljno moramo iskoristiti preostalih godinu dana do ulaska i kvalitetno se pripremiti. A prije svega treba napraviti jasnu strategiju – kako ovaj proces iskoristiti kako bi Hrvatska napredovala a njezini građani živjeli bolje. Inače bi se mogli potvrditi neki strahovi euroskeptika kako bi Hrvatska i u ovoj zajednici mogla biti iskorištena. Također, krajnje je vrijeme da Hrvatska jasno kaže budućim europskim susjedima tko je i što je, te čime će obogatiti ovu zajednicu. Budimo realni, velika većina europskih građana niti nas poznaje, niti zna jesmo li novi problem ili dobitak za Uniju.

Hrvatska će kao nova članica Europske unije zauzimati tek nekoliko sitnih postotaka njezina teritorija ili ukupnog broja stanovnika i neće biti preveliko opterećenje za njezino funkcioniranje i financiranje. Međutim, Europa bi s Hrvatskom mogla dobiti puno više, a čini se da milijuni njezinih građana o tome pojma nemaju. Međunarodni ekonomski stručnjaci kao četiri najveća hrvatska potencijala navode – zemlju, zalihe pitke vode, more i položaj. Hrvatska, zahvaljujući površinama obradive zemlje, ima goleme potencijale za proizvodnju zdrave hrane, odnosno može ostvariti prednost u okretanju programima za zemlju i ljude, koji u suglasju s prirodom, mogu imati višestruki učinak. Naime, zbog rata ali i zbog siromaštva hrvatskih poljoprivrednika bila je smanjena uporaba umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja pa je tlo ostalo uglavnom “nezagađeno”, što je temeljni preduvjet za proizvodnju zdrave hrane. Podsjetimo, tržište ekoloških proizvoda u Europi ali i u razvijenom svijetu ima najveću stopu rasta, jer potražnja uvelike nadmašuje ponudu, pa je izvoz kvalitetnih zdravih prehrambenih proizvoda neupitan.

Hrvatska sa svojim zalihama čiste i pitke vode u svijetu (treći smo u Europi po količinama, uz Norvešku i Island) može postati prepoznatljiva upravo po svojoj - vodi. Međutim, iako je ovaj hrvatski potencijal prepoznat među stručnjacima, njegov brend uopće nije prepoznatljiv u globalnim okvirima.
Hrvatsko more, s obalom, otocima, podmorjem, sveukupnom ljepotom i klimom je također iznimno hrvatsko blago, kojem turizam može dodati najveću moguću vrijednost, ukoliko se pristupi kreiranju jasnije turističke strategije i mudrijem povezivanju turizma i gospodarstva. Položaj Hrvatske na susretištu istoka i zapada, srednje Europe i Mediterana otvara goleme mogućnosti, koje se još mogu unaprijediti primjerenom prometnom strategijom, ne samo auto-putovima, gdje je učinjeno puno, već i željezničkim prijevozom, kojeg treba podići na visoku tehničku razinu. Ta četiri (od Boga dana) preduvjeta Hrvatskoj otvaraju mogućnosti snažnog gospodarskog razvoja, čiji će potencijali itekako biti potrebni Europi i europskom tržištu. No, oni mogu ostati mrtvi potencijal ili lak plijen za rasprodaju ako aktualna Vlada nužno ne zacrta dugoročne smjernice političke i gospodarske budućnosti europske Hrvatske. Uz to, prirodne ljepote, ekološka izvrsnost i bogata kulturna i povijesna baština, povezane s političkim i gospodarskim napretkom države, mogu biti izvrsna preporuka za pridobivanje globalne pozornosti pa i ulaznica u visoko društvo međunarodnih odnosa. Hrvatska ima odličnu priliku pozicionirati se kao stabilna demokratska država u okružju nestabilnog Balkana te pritom zaslužiti pozornost i simpatije kao mala, simpatična, izrazito lijepa i ekološki očuvana država, koja se ponosi bogatom kulturnom baštinom. No, zasad je riječ samo o prilici, jer čini se da mnogi među nama uopće nisu svjesni tih mogućnosti, a od nacionalnog konsenzusa i ozbiljne dugoročne strategije još smo daleko. Uostalom, sve do jučer smo slijedili ciljeve koje je davno zacrtao Franjo Tuđman, ma što mi mislili i govorili o njemu. Vrijeme je da se iskažu novi hrvatski lideri, intelektualci i misleći ljudi i predstave nam novu hrvatsko-europsku viziju.