Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Postaju li katolici u Hrvatskoj manjina?

Statistike pokazuju kako se u Hrvatskoj gotovo 90% građana izjašnjava da su vjernici, katolici.

A znamo da katolička vjera ima svoja načela i pravila, koja uređuju živote svojih pripadnika i obvezuju ih da drugome ne čine ono što ne bi htjeli osjetiti na vlastitoj koži te da bližnjega svoga vole poput sebe samih.

Otkud onda među nama toliko ubojstava, mržnje, podmetanja, zlobe, prevara?

Kako to da među našim političarima prepoznajemo tako malo katoličkog duha, istinoljubivosti, pravednosti, praštanja, žrtvovanja? Kako to da u cijelom državnom vrhu imamo tako malo osvjedočenih katolika, koji se prema suradnicima i protivnicima, građanima i svijetu odnose u duhu vjere? Kako to da u poslu, na ulici i među susjedima susrećemo sve manje poštenja, razumijevanja, susretljivosti i pomaganja? Na koncu – kako to da u katoličkoj Hrvatskoj svaki istup vjerskih poglavara nailazi na toliko kritika, nerazumijevanja i neprihvaćanja?

Očito, kad sve to zbrojimo nešto među nama ne štima! Gdje su svi ti katolici iz popisa pučanstava i državnih statistika?

Ili je ona «nekatolička» manjina toliko glasna i utjecajna, ili je velika većina onih koji se «na papiru» očituju katolicima, u praksi nešto sasvim drugo!

Istraživanje društvenih vrijednosti u Hrvatskoj, koje je provela agencija GfK pokazuje da Hrvati još prilično vjeruju u Boga ali da im je podjednako važno a za neke i važnije – biti i imati. Karijera, slobodno vrijeme, shoping, razvijanje osobnosti i sposobnosti, zarada, uživanje u životu i životnim radostima mnogima nadomješta odlazak u crkvu, molitvu i ponašanje po kršćanskim načelima, ali se još formalno smatraju katolicima kako ne bi iznevjerili tradiciju, običaj ili očekivanja rođaka i prijatelja. Pored utjecaja kapitalizma i potrošačkog društva, udaljavanju od Boga, nažalost pridonijeli su i mnogi crkveni oci koji s osrednjošću pristupaju svome poslanju.

Čemu se onda lažno nadati i očekivati čuda u hrvatskome društvu? Budimo iskreni i priznajmo da u Hrvatskoj živi tek oko 25 - 30% istinskih vjernika, jer znamo da ni značajan broj onih koji redovito odlaze nedjeljom na misu ne živi baš kršćanski. Ali ta brojka nipošto nije mala, ako shvatimo da katolička vjera nikada nije donosila plodove kroz masovnost, već je bila «elitistička» ili kako to kaže Biblija – vjernici su «svjetlo svijeta» i «sol zemlje». Nadajmo se samo da će ta katolička manjina u Hrvatskoj biti dovoljno glasna i učinkovita, jer kršćanstvo ionako promiče dobro za svakog čovjeka a ne samo za članove svoje zajednice.