Što je nama domovina danas?

Knjiga Bože Skoke „Hrvatski velikani“ daleko je od toga da bude više-manje zanimljiva zbirka životopisa znamenitih pokojnika. Naprotiv, njezino sam nastajanje doživljavao kao stvaranje prijeko potrebne sinteze, čija je temeljna i svakako komunikacijski najpoželjnija i najvažnija intencija da se u širokom kulturno-civilizacijskom zoru najširem čitateljstvu na prikladan način predstavi ljudi koji, prema piščevu sudu, čine identitetsku os hrvatskoga narodnog bića i njegove povijesti, no ne manje, vjerujem, sadašnjosti i budućnosti.
Taj je zor dakako do neke mjere nužno subjektivan kao što će biti subjektivan i sud svakog čitatelja. No prije nego što, poneseni razumljivom radoznalošću, počnemo propitivati tko jest, a tko nije, zašto jest i zašto nije među 25, 100 i trista velikana, valja pročitati piščevu sjajnu komunikološko-kroatološku promemoriju, u kojoj raščlanjuje kriterije i metode formiranja pojedinih, kolokvijalno rečeno, top-lista hrvatskih velikana. Dakako i taj segment podložan je raspravi, prije svega s obzirom na dosljednost u poštivanju kriterija atribuiranja pojedinih značajnika kao velikana, te s obzirom na problem procjene pojedinih ličnosti s etičkoga gledišta. No taj je tekst važan kao ključ razumijevanja cijele priče. Jer riječ je zapravo o priči, priči koja nam na nov način, uz pomoć ne fiktivnih, nego stvarnih likova predočuje supstancijalne sadržaje našeg nacionalnog duha.

Brojne biografije

Rekao bih da se Hrvatski velikani mogu u tome smislu doživjeti i kao svojevrsna budnica. Budeći naime ponajbolje stranice naše povijesti, neke nažalost zaboravljene, njezina je svrha ne manje probuditi i sadašnjost, probuditi i nas. Knjiga je to iz koje na svoj način progovara „genij domovine“, nama danas, koji smo njezini katkad ne baš sasvim budni sinovi, da parafraziram staru Derkosovu misao. Knjiga je to koja nas na stanovit način suočava s pitanjem što je nama domovina danas, što smatramo trajnim vrijednostima našeg nacionalnog bića, postoji li naposljetku nešto u toj povijesnoj glavnici što nam može biti duhovni kapital za rješavanje problema našega vremena? Ako nam se čini da živimo na vjetrometini raznih silnica, u nesigurnu i kompleksnu vremenu, Skokina nas knjiga može podsjetiti da smo tijekom povijesti, premda većim dijelom živeći na limesu svjetova, u još kompleksnijim i nesigurnijim prilikama, znali sačuvati svoju duhovnu supstanciju, formiranu u krilu zapadnoga kršćanstva, i samonikle značajke svoje kulture. No ne manje, brojne biografije podsjetit će nas na to da smo svoj povijesni prostor znali iskoristiti kao susretište i dapače pribiralište raznih kulturnih zasada, da smo znali u svoj nacionalni korpus prihvatiti mnoge koji rođenjem i podrijetlom nisu bili hrvatskoga roda, no koji su s lakoćom prihvatili biti dio našega političkog i kulturnog korpusa, svojim vlastitim genijem pridonijevši čuvanju i promicanju nacionalnih i općeljudskih vrednota. To bismo mogli nazvati sposobnošću kroatizacije, sposobnošću koja pokazuje in-klu-zivnost hrvatskoga duha i visok stupanj kulturne i političke samosvijesti hrvatskoga naroda. A ta samosvijest dakako nije i ne smije biti sinonim za nadmenost nego zdrav temelj razvijanju svekolikih nacionalnih potencijala u skladu s vlastitim životnim potrebama i značajkama našega narodnog duha. A koliko je taj duh kreativan, pokazuju i biografije naših ljudi koji su na svim meridijanima utiskivali tragove našeg narodnog genija.

Zaborav nacionalnog identiteta

Knjiga „Hrvatski velikani“ u tome smislu može biti dragocjeno nadahnuće za nov pristup ne malim problemima sadašnjosti. A velik dio tih problema proizlazi iz činjenice da smo, nastojeći postati dio, kako bi se narodski reklo, velikoga svijeta, pomalo zaboravili na sebe. Stoga knjigu „Hrvatski velikani“ možemo doživjeti i kao poruku da se Hrvatska treba više nadahnjivati svojim kroz povijest baštinjenim vrijednostima, kako bi podigla vlastitu samosvijest i napokon svladala krizu koja je nagriza već više godina. A ta je kriza prije svega duhovna kriza, samim tim kriza poimanja nacionalnog identiteta. Ta zadaća traži nova, kreativna promišljanja nacionalnoga razvoja, koja će, s jedne strane, voditi računa o neupitnim tradicijskim vrednotama, a, s druge, biti primjerena potrebama i potencijalima Hrvatske i hrvatskog narodnog bića u suvremenom narodnom i međunarodnom životu.
To dakako, naposljetku, provocira neka pitanja, među njima i pitanje koliko danas u domovini i svijetu institucionalno činimo u prezentiranju i reprezentiranju naših velikana i dostignuća? „Hrvatski velikani“ u tome su smislu na stanovit način demarkacijska crta, knjiga koju smo čekali baš takvu kakva jest jer predstavlja platformu za, suvremenim rječnikom rečeno, institucionalno brendiranje hrvatskih velikana, a zapravo brendiranje temeljnih vrjednota svekolike hrvatske političke i kulturne baštine u najširem smislu riječi.
Hrvatski velikani mogu se stoga čitati kao svojevrsna suvremena magna charta našega identiteta - samospoznavanja i samoprihvaćanja. Vjerujemo da ćemo, čitajući je, doživjeti se ponosnima što pripadamo narodu koji je, makar malobrojan i stoljećima živeći bez dovoljno slobode i bez sredstava svjetovne moći, sačuvao svoju samobitnost, svoje tradicije, nacionalne i zavičajne, sačuvao velikim dijelom svoj kulturni prostor, i dao tolike ljude vrijedne spomena i u svjetskim razmjerima.

Pogledajte ovdje