Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je osam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

U laži su noge sve duže!

Jedne novine su objavile da je Pero učinio nešto, što stvarno nije. Ostale novine sutradan su prenijele. Na Internetu je to postala atraktivna tema pa se pojavilo i stotinjak komentara čitatelja.

«Ugledni» komentatori potom su analizirali okolnosti pod kojima je Pero to učinio i zatražili primjerene sankcije. U nekoliko televizijskih emisija Perin «slučaj» se pojavio kao tema rasprava pa su ga na dugo i na široko komentirale poznate osobe iz javnog života. Novine su potom donijele i slične druge slučajeve te dodatne tekstove o drugim Perinim pogreškama. Nekoliko udruga javno je zatražilo njegovu ostavku a jedna politička stranka njegovo je ponašanje nazvala nedopustivim... A Pero jednostavno ništa nije učinio, niti ga je tko što pitao, već se samo novinar malo poigrao činjenicama.

Pero je u ovom komentaru, naravno, izmišljen. Međutim različite Pere, Ivane i Milane susrećemo svakodnevno u medijima. Nekada se i mi na njih nepravedno bacimo kamenom. A narušavanje časti i ugleda može se bilo kada dogoditi svakome od nas a da smo pritom gotovo nemoćni. Dok se dozna prava istina ili dok demanti stigne do čitatelja i slušatelja, laž može dobiti takve noge da ju više nitko ne može zaustaviti.

Gotovo smo zatečeni s kakvom lakoćom pojedini hrvatski mediji manipuliraju činjenicama i objavljuju poluinformacije i neistine. A još je žalosnije s koliko energije ih drugi mediji ili pojedinci, bez ikakvog kritičkog preispitivanja, uzimaju zdravo za gotovo i prenose dalje ili na temelju njih grade presude.

Kao da smo zaboravili osmu Božju zapovijed «Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga» ali i one duge stranice različitih etičkih kodeksa, pravila profesionalnog ponašanja, zakona i sl. Mnogi ne shvaćaju da nema slobode medija bez odgovornosti i da ona završava u onom trenutku kad počne narušavati našu osobnu slobodu i naša prava i interese.

Još je veliki Hitlerov manipulator Göbels izjavio da sto puta ponovljena laž postaje istina. Kod nas u Hrvatskoj neki su toga jako svjesni pa siju laži kako bi naškodili drugima a drugi iz neznanja, zaigranosti ili osjećaja vlastite važnosti. A jednom rasuto perje nemoguće je više skupiti, pa tako ni neutralizirati objavljenu laž. Tim više što joj je razvoj medija omogućio gotovo raketni pogon i sveopću dostupnost.

Ukoliko sami mediji ne shvate da time dugoročno potkopavaju vlastitu vjerodostojnost te čitanost i gledanost, pravosuđe će morati učiniti svoje. A zadaća svih nas je da laži konačno pokušamo «skratiti» noge, počevši od vlastitog doma!