U potrazi za izgubljenim identitetom

Hrvatska uskoro dobiva povijesnu priliku, u smislu svog repozicioniranja u očima europske javnosti, odnosno poboljšanja imidža. Ulazak u Europsku uniju velika je priča, kakvu Hrvatska nije imala od proglašenja svoje neovisnosti i međunarodnog priznanja.

Kad se upale reflektori i Hrvatska u ljeto 2013. stupi na europsku pozornicu pred 500 milijuna ljudi, oni će čekati njezin odgovor: Tko je? Što predstavlja? Što donosi u tu zajedničku zajednicu? Koje su njezine vrijednosti i posebnosti? Kakvi su ti Hrvati koje primamo pod zajednički krov? Hoće li, kao što simulira poznati britanski teoretičar identiteta i imidža država Simon Anholt, nastaviti mrmljati predvidljive i otrcane fraze o mogućnostima ulaganja, nepokvarenim plažama, povijesnim gradovima i stručnim radnicima, ili će iznijeti jasnu, jedinstvenu, nadahnjujuću poruku o sebi, koju će ljudi u Europi i izvan nje primijetiti, vjerovati joj, zapamtiti je i zavoljeti?

Po svemu sudeći, kvalitetan nastup će teško biti izvesti jer Hrvatska već godinama nema jasne slike o sebi, svojim potencijalima i mogućnostima... Nema konsenzusa ni o prošlosti, ni o sadašnjosti a kamoli o budućnosti. Njezin identitet je nedorečen i pomalo gurnut u zapećak... Kako ćemo šarmirati druge i na sebe skrenuti globalnu pozornost, kad ne znamo dovoljno o samima sebi, a i ono malo što znamo i imamo godinama potcjenjujemo i zanemarujemo.

Preuzmite cijeli tekst ovdje