Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je osam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Vratiti dostojanstvo učiteljima i nastavnicima

Mladi znanstvenici – dr.sc. Božo Skoko, docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagreb

Ugledni hrvatski komunikolog dr.sc. Božo Skoko, koji je kao student dobio dvije Rektorove nagrade, za naš list govori o tome koliko su mu ta priznanja značila u kasnijem razvoju znanstvene karijere?

- Dakako da su te nagrade bile poticajne za mene kao studenta a motivirajuće i za kasniji znanstveni rad. Jednu sam dobio za rad o razvoju katoličkog tiska u Hrvatskoj iz povijesti novinarstva. Naime, kao student druge godine studija novinarstva istraživao sam mjesecima po arhivima i prikupljao informacije od živućih aktera, shvaćajujući da je to bio jedan prilično zanemareni a iznimno važan dio povijesti hrvatskog novinarstva. Drugu nagradu sam dobio za rad iz međunarodnih odnosa. Konkretno sam se bavio položajem američkih Hrvata u američkom društvu i njihovom ulogom u odnosu SAD-a prema Hrvatskoj. Otkrio sam sjajne stvari istražujući taj zanimljivi dio hrvatske povijesti. Ujedno bila je to mala zahvala američkim Hrvatima, čiji sam bio stipendist tijekom studija, preko tamošnje vodeće hrvatsko-američke zaklade za stipendiranje nadarenih studenata u domovini – Croatian Scholarship Fund iz Kalifornije. Lijepo je kad rektor prepozna i nagradi znanstvena nastojanja jednog studenta. Tada sam shvatio, da me pored novinarskog posla privlači i znanost, koja nužno ne mora biti dosadna, već kreativna i zanimljiva. Zato sam joj se i vratio nakon pet godina provedenih na Hrvatskoj televiziji.

Vaše uže područje djelovanja su odnosi s javonšću i strateško komuniciranje. Koliko su ta dva vida komunikacije kod nas razvijena?

- Tradicija odnosa s javnošću u Hrvatskoj prilično je skromna. Korijene razvoja možemo pronaći tek u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. PR je u politiku na našim prostorima ušao tek 1990. godine, kad je pri Vladi Republike Hrvatske utemeljen Ured za informiranje, koji je bio preteča današnjih ureda za odnose s javnošću i glasnogovornika u svim hrvatskim ministarstvima i vladinim institucijama. Profesija stručnjaka za odnose s javnošću u Hrvatskoj ozbiljnije je počela zaživljavati tek završetkom Domovinskog rata i jačanjem tržišnog gospodarstva u zemlji. Prve profesionalne agencije za odnose s javnošću utemeljene su krajem devedesetih godina. Međutim, zbog naglog razvoja tržišta i pojave inozemne konkurencije, jačanja uloge javnog mišljenja, medija i uopće važnosti komuniciranja, ta profesija doživljava istinski procvat od 2000. godine. Danas uvelike slijede zapadne standarde a na našem fakultetu već imamo i specijalistički poslijediplomski studij iz odnosa s javnošća, kojeg odnedavno vodim.

Medijska situacija i cjelokupni medijski prostor u Hrvatskoj nisu baš blistavi. I nova ministrica kulture o tome je nešto govorila i najvila kao nužnost novi paket medijskih zakona.

- Novinarska profesija u Hrvatskoj nalazi se u svojevrsnoj krizi te je imidž hrvatskih novinara poljuljan, što je povezano s padom kredibiliteta hrvatskih medija a time i njihovih naklada, odnosno gledanosti, slušanosti i čitanosti. Uzrok tome zasigurno je nesnalaženje medija, ali i profesionalnih organizacija u izazovima koje je donijela najprije društvena tranzicija u Hrvatskoj, tijekom raspada komunističkog sustava, rata i nestabilne demokracije, a potom njihova komercijalizacija i utrka za zaradom, koje su pak usporile globalna kriza i recesija. Preduvjeti za izlazak iz krize i vraćanje digniteta i utjecaja novinarstvu su: bolja obrazovanost i pismenost novinara; pridržavanje profesionalnih i etičkih standarda; izbjegavanje manipulacija i senzacionalizma; veća objektivnost u izvještavanju; objavljivanje provjerenih, istinitih, uravnoteženih, zanimljivih i korisnih informacija; manji utjecaj interesnih skupina, vlasnika i politike; produkcija kvalitetnijih i društveno korisnijih sadržaja te više dobrih i optimističnih vijesti. Naime, samo profesionalni, zdravi i društveno odgovorni mediji mogu razvijati i promicati vrednote te informirati, obrazovati i zabavljati te čuvati nacionalni identitet i prenositi kulturno nasljeđe. Zakonska regulativa tu može uvelike pomoći ali ništa neće vrijediti ako zakone nećemo poštovati i provoditi.

Ni stanje u obrazovanju nije zadovoljavajuće. Može li nova vlast promijeniti nešto nabolje?


- Bojim se da ni ova vlast nije shvatila važnost obrazovanja ili nam još nije otkrila svoje adute i viđenja. Možda će to nekome zvučati kao floskula ali nema gospodarskog napretka, nema uzleta države i boljeg pozicioniranja u Europi bez obrazovanih ljudi. S osam ili deset posto visokoobrazovanih stanovnika nismo baš pretjerano konkurentni. Znanje daje prednost na globalnom tržištu. Moramo vratiti dignitet svima koji rade u obrazovnom sustavu – od učitelja, preko nastavnika do profesora. Kad oni budu zadovoljni svojim statusom i financijski motiviraniji za rad te kad budu uživali bolji status u društvu, nego primjerice političari ili tzv. celebrityji znat ćemo da smo na dobrom putu.

Bili ste i gost na američkim sveučilištima. Što je to što Vam je tamo imponiralo i što biste rado utkali u hrvatski obrazovni sustav?

- Fascinirao me status koji obrazovne institucije i oni koji rade u njima imaju u tamošnjem društvu, ali i odnos učenika i studenata prema tim institucijama. Možda se kod nas uči više, a ondje je znanje fokusiranije i pragmatičnije usmjereno. Kvaliteta, bogatstvo programa i studija te uvjeti rada su nešto što bi nam trebao biti uzor.

Bavite se i imidžom Hrvatske. Kakav je on i imamo li ga?

- Hrvatska ima sve bolji imidž u svijetu, odnosno sve je poznatija. Doduše, Hrvatska je poznatija u onim državama iz kojih nam dolazi veći broj turista, te u susjednim zemljama. U nekim dijelovima Europe, pa čak i u velikim europskim zemljama, Hrvatska je još prilična nepoznanica, ili ju ljudi percipiraju prilično jednoznačno. Neki su za nju čuli po prirodnim ljepotama, neki po ratu ili Balkanu, a neki pak kao novoj članici EU. Čak i u Srbiji, s kojom još imamo puno otvorenih pitanja, ljudi percipiraju Hrvatsku kao lijepu i kulturnu zemlju a u svim ostalim državama je percipirana kao najnaprednija država bivše Jugoslavije. No, kako se udaljavamo od naših granica tako pada i prepoznatljivost Hrvatske. Sada kad smo na pragu članstva u Europskoj uniji, idealna prilika da se kvalitetnije predstavimo našim europskim susjedima.


Hoćemo li znati iskoristi našu šansu u EU-u?

- Nakon referenduma možemo reći kako je ispunjen i posljednji veliki strateški cilj hrvatske politike, koji je zacrtan još 1991. godine. Za ostvarenje tih snova trebalo nam je punih 20 godina. Nedvojbeno je kako je to previše vremena, ali unatoč svemu možemo reći kako su vidljivi pomaci, posebice kad se osvrnemo i vidimo što se događa sa susjedstvom. Nažalost, u međuvremenu nitko nije osmislio, ni prezentirao nove strateške ciljeve hrvatske politike nakon 2013. Dapače, dojam je kako mnogi od naših lidera nisu ni razmišljali o vremenu poslije, očito fascinirani tim velikim događajem. A zapravo tek tada počinje ozbiljan posao! Naime, ako se dovoljno ne potrudimo iskoristiti mogućnosti koje nam donosi Europska unija, onda bi vrlo brzo moglo biti razočarenja, jer članstvo u EU automatski nam neće donijeti nikakav napredak.

Razgovarao: Ivica Buljan

Preuzmite cijeli tekst ovdje