Božo Skoko

dr.sc. Božo Skoko

Božo Skoko je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi kolegije iz odnosa s javnošću te obnaša dužnost voditelja poslijediplomskog studija Odnosi s javnošću. Uz odnose s javnošću bavi se istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja. Suutemeljitelj je Millenium promocije, vodeće hrvatske agencije za komunikacijski menadžment te dugogodišnji konzultant za strateško komuniciranje i brendiranje destinacija. Bivši je novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga te više od sedamdeset znanstvenih radova.
  • Pratite me na društvenim mrežama
  • facebook icon
  • facebook icon

Zovko vs. Skoko i Hrvatski velikani

Zašto Juri Zovku smetaju Hrvatski velikani? Ovdje pročitajte činjenice vezane uz podmetanja i apsurdne optužbe Jure Zovka vezana uz knjigu Hrvatski velikani te pravila navođenja biografskih prikaza.

U listu „7 Dnevno“ od 14. studenoga 2014. Jure Zovko objavio je (u sklopu kolumne “U zemlji meda i mlijeka”) tekst pod naslovom „Hrvatski velikani pod sumnjom plagiranja“ u kojoj iznosi sumnje da su određeni dijelovi prikaza hrvatskih velikana u mojoj knjizi gotovo identični s tekstovima na stranicama Wikipedije na hrvatskom jeziku“ te namjerno pokušava navesti čitatelje na zaključak kako je riječ o plagiranju.

Isti se autor u ranijoj kolumni od 12. rujna 2014. osvrnuo na izlazak moje knjige „Hrvatski velikani“ te napisao: „Ovih dana čitam kako je uvaženi politolog i analitičar javnog mnijenja Božo Skoko, inače predstavljen u medijima kao „jedan od najboljih poznavatelja identiteta i imidža Hrvatske“ priredio knjigu „Hrvatski velikani“, koja će uz dobru medijsku propagandu zasigurno postati bestseller u Hrvatskoj. Božo Skoko je inače poznat po istančanoj sposobnosti prosudbe i vrsnoj analitici. Zahvaljujući njegovoj genijalnosti, Drug Tito je postao najpoznatiji Hrvat...“ (Autor je očito iznio sud o knjizi prije nego ju je uopće vidio). Inače, Zovko me na još nekoliko mjesta prozvao zbog navodne popularizacije Josipa Broza Tita (misleći valjda na uvrštavanje njegova imena među 25 najpopularnijih u Hrvatskoj, što sam potkrijepio istraživanjima javnog mnijenja, imenima trgova i ulica i sl.).

Zovkino podmetanje prenijela su njemu bliska dva internetska senzacionalistička portala Maxportal i Indeks, dok su novinska izdanja, kao i relevantniji portali ignorirali te apsurdne optužbe, unatoč njegovom lobiranju da se priključe hajci. Zbog zlonamjernih, štetnih i utuživih kvalifikacija, angažirao sam odvjetnika, koji je priredio demanti s jasnim činjenicama koje ukazuju na neosnovanost Zovkinih optužbi te ih poslao na spomenuti portal i novine 7Dnevno. Redakcija tih novina objavila je demanti u izdanju od 21. studenoga 2014. te odmah uklonila Zovkinu kolumnu s internetskog izdanja www.dnevno.hr, uz ispriku glavnog urednika.

Očito je da nisam mogao izmisliti biografske podatke da je primjerice Marulić rođen u Splitu, da se Tesla školovao u Gospiću i Karlovcu ili da je umro u New Yorku. Mogao sam biti originalniji jedino da sam ponešto izmislio u njihovim životima ili da sam pisao znanstveni rad o njihovim životima temeljen na neistraženim arhivskim materijalima. Ovako sam se morao osloniti na općepoznate činjenice koje su u istom ili sličnom obliku dostupne na desecima izvora.

Na str. 145 knjige jasno stoji kako su „portreti hrvatskih velikana priređeni na temelju činjenica navedenih u literaturi i izvorima čiji se popis nalazi na kraju ove knjige“. Dakle, sebi ne pripisujem izvornost, niti intelektualno vlasništvo nad opće poznatim podacima i biografskim činjenicama, koji su gotovo identični u desecima različitih izvora, te sam striktno naveo sve izvore na koje sam se oslanjao u preuzimanju tih biografskih podataka, uključujući Wikipediju i pedesetak drugih (puno važnijih) izvora, uglavnom knjiga. Eventualna sličnost je stoga logična, budući da sam iščitavao različite poglede na životni put pojedinog velikana, te sam na temelju toga vlastitim stilom uobličio natuknicu, kao što je to uobičajeno kod pisanja takvih kratkih biografskih natuknica publicističkog tipa. Pritom je važno napomenuti kako se gotovo isti ili slični biografski podaci pojedinih velikana pojavljuju u većini objava, pa tako i na Wikipediji. Dapače, kod nekih povijesnih velikana je nemoguće unijeti bilo kakvu inovativnost, jer se iste skromne biografske natuknice prenose stoljećima.

U svojevrsnom uvodniku u te portrete na str. 145. jasno piše „kako oko nekih činjenica u njihovim životopisima ne postoji suglasje među autorima ili su točni podaci nepoznati, pa smo se prilikom istraživanja i preuzimanja pojedinih navoda vodili autorskom procjenom njihov relevantnosti ili smo se priklonili uvriježenom mišljenju“. Budući da je riječ o općepoznatim činjenicama, vezanim uz nečije mjesto rođenja, školovanje ili djela koja je ostvario, govor o intelektualnom vlasništvu nad njima je bespredmetan. Tamo gdje su navođena autorska stajališta o pojedinim velikanima to je jasno naznačeno. Kako kod navođenja kratkih biografskih natuknica o pojedinim velikanima nije uobičajena praksa citiranja, već se radi o esejističkom prepričavanju biografskih podataka, svjedoči niz domaćih i inozemnih izdanja (primjerice: Budak, Neven (2007.): Croatica – hrvatski udio u svjetskoj baštini, Profil international, Zagreb; Kekez, Hrvoje (2013.): Zimmermann, Martin (2009.): Velikani povijesti, Mozaik knjiga, Zagreb, itd.). U svim tim i drugim sličnim izdanjima pronaći ćemo tvrdnje, činjenice i opise, koji su inače dostupni i na Wikipediji te desecima drugih izvora, jer je uistinu nemoguće u takvom tipu prikaza otkriti nešto što već ranije nije poznato ili publicirano o nekom velikanu u različitim izvorima.
Dakle, nakon svega se nameće pitanje - Je li moguće biti originalan kod pisanja kratkih životopisa opće poznatih zaslužnika, čiji su opće poznati biografski podaci (isti ili slični) objavljeni u desetak i više članaka u raznim medijskim izvorima ili knjigama, odnosno je li moguće napisati takve portrete bez sličnosti s već objavljenima!? Smatram da odgovor na to pitanje jasno pokazuje apsurdnost Zovkinih optužbi i namjeru da se izrečenim sumnjama utječe na percepciju mog rada, dostojanstvo i ugled u javnosti, ali i da se „pokopaju“ Hrvatski velikani. Na sreću, dva rasprodana izdanja govore jasno o neuspjehu te misije, a i mogućem izvoru ljubomore.

Profesor Neven Budak, inače jedan od recenzenata knjige jasno kaže o načinu citiranja biografskih prikaza: „Ako je riječ o sažetim tekstovima koji donose općepoznate podatke kakvi se mogu naći u različitim priručnicima, publikacijama ili drugim izvorima podataka (poput, primjerice, sažetih biografskih podataka poznatih osoba), nema potrebe citirati ih na način na koji se citiraju znanstveni ili stručni radovi (s potpunim znanstvenim aparatom), ali je korektno spomenuti izvor tih podataka u literaturi ako je korišten veći broj leksikografskih članaka ili natuknica“

Također, još jednom želim podsjetiti, kako objavljeni životopisi služe kao svojevrstan vodič za razumijevanje doprinosa pojedinih velikana koje spominjemo i analiziramo u glavnom dijelu knjige, što jasno govori o svjesnosti i namjeri. O tome jasno govori citat recenzenta dr.sc. Vladimira Lončarevića u prikazu knjige objavljenom u Školskim novinama, 11. studenoga 2014.
„Većina je naime podataka koje ćemo naći u knjizi već dostupna u raznim medijima, pa sam biografski sadržaj o našim znamenitim ljudima, bez prepoznavanja njegova društvenog, pa i političkog konteksta i svrhe, bio bi tek reinterpretacija raznih natuknica u leksikonima hrvatske povijesti i kulture. „Hrvatski velikani“ međutim daleko su od toga da budu više-manje zanimljiva zbirka životopisa znamenitih pokojnika. Naprotiv, njezino nastajanje doživljavamo kao stvaranje prijeko potrebne sinteze, čija je temeljna i svakako komunikacijski najpoželjnija i najvažnija intencija da se u širokom kulturno-civilizacijskom zoru najširem čitateljstvu na prikladan način predstave ljudi koji, prema piščevu sudu, čine identitetsku os hrvatskog narodnog bića i njegove povijesti, no ne manje, vjerujem, sadašnjosti i budućnosti.“

Inače, knjiga Hrvatski velikani objavljena je u rujnu 2014. u nakladi Večernjeg lista. Prije objave, na finalnom oblikovanju knjige svojim sugestijama i primjedbama sudjelovali su izvrsni recenzenti: prof.dr.sc. Neven Budak, dr.sc. Vladimir Lončarević i dr.sc. Ivan Tanta te urednik Dražen Klarić.
Knjiga se sastoji od dva dijela – istraživačkog, koji se bavi fenomenom hrvatskih velikana kroz povijest i sadašnjost, analizira odnos hrvatskog društva prema svojim velikanima, te se bavi kriterijima koga uopće možemo smatrati hrvatskim velikanom. A na temelju različitih istraživanja i analiza donosi popis najpopularnijih, najzaslužnijih i najprepoznatljivijih u globalnoj javnosti. Taj dio knjige (142 stranice) rezultat je autorskog rada i napisan je sukladno uobičajenim pravilima citiranja. Drugi dio knjige pod nazivom „Portreti hrvatskih velikana“ pisan je popularno i publicistički te donosi kratke portrete, odnosno prikaze života i rada ranije spomenutih velikana.

Knjiga je bila najprodavanije izdanje Večernjeg lista u prošloj sezoni.

Dakle, Jure Zovko i njegove optužbe za plagiranje mogu izazvati samo podsmijeh.